Vardar je preživio. Ide dalje u nekom novom ruhu, pomlađenom i manje skupom, ali priča koju je izgradio Sergej Samsonjenko, najvažnije, nije stala. Vratio se Mihajlo Mihajlovski i ostavio Vardar na nogama. Ne više tako snažnim i moćnim kao dosad, no nije nemoguće da takve opet postanu.
POGLEDAJTE VIDEO: Červar objavljuje popis za Euro
Sve je, i dobro i loše, u četiri godine prošao Ivan Čupić (34). Mogao je otići, zvao ga je bjeloruski Meškov, ali srce nije dalo iz Skoplja.
- Imam još tri-četiri godine igranja i moram početi razmišljati o kraju karijere. Ovdje je kao u Hrvatskoj, ne osjećam se kao stranac, a igrao sam u Španjolskoj, Poljskoj, Njemačkoj i Sloveniji i znam kako gledaju na strance. Imao sam ponude, ali nijedan me novac nije natjerao da odem iz Vardara. Jedina zemlja, grad i klub u kojem možeš biti godinu i pol bez plaće jesu Makedonija, Skoplje i Vardar. Nikad nismo, doduše, potpuno ostali bez plaće, dobivali bismo malo, ali nakupilo se dugova - rekao je u razgovoru za 24rakomet Čupko i vratio se na 2016. kada je došao iz Kielca.
- Imao sam još godinu ugovora, ali Poljaci su već tada željeli više domaćih i mlađih igrača. Samsonjenko mi je dao ponudu i projekt za koji se ispostavilo da je bio pun pogodak.
Njegov, onaj u finalu Lige prvaka 2017. protiv PSG-a, donio je Vardaru prvi europski naslov. Skoplje nije spavalo, kao ni dvije godine kasnije, kada Vardaru nitko nije dao pravu šansu opet kraj Barcelone i u finalu protiv Veszprema.
- Prvi put bilo je nešto posebno. Imali smo sjajnu momčad, znali smo koliko smo dobri iako nismo imali takva imena kao Kiel, Barcelona ili PSG. Drugi put ni ne znam kako smo došli u Köln, bili smo bez novca. Nismo dali da nas Barcelona pomete u polufinalu i da nam se cijeli svijet smije - rekao je Metkovčanin koji je zadnju utakmicu za hrvatsku reprezentaciju odigrao na domaćem Euru 2018. i najavio da bi htio još.
- Morao sam prelomiti negdje jednostavno jer sam prve godine u Skoplju bio sam bez obitelji i to me iscrpilo. Reprezentacija mi znači puno i kad igram, ili sam u euforiji ili u depresiji, ne mogu naći ravnotežu kao u klubu. Rekao sam sebi da nema smisla da nekome uzimam mjesto ako nisam 100 posto unutra. No sada mislim da mi nešto nedostaje. Nedostaje mi Hrvatska, dres...
Odnosno, pozove li ga Lino Červar, na raspolaganju je.
- Zadnjih pola godine razmišljam o tome i ako me pozove, odazvat ću se. Želim osvojiti zlato s Hrvatskom. Imam deset medalja, ali ne i zlato i neću moći reći da mi je karijera za pet ako ne osvojim to zlato.
Lino opet ima opciju više makar su tu i dalje Horvat, uz njega Matanović, Božić Pavletić. Od viška glava nikad nije boljela...