Da je reprezentacija nečija privatna prćija, da služi samo ili prvenstveno za prodaju igrača, bilo bi lako shvatiti Lovrena. Da se on zagrijava, da glumi majmuna dok nekima koji zaslužuju mjesto u startnoj postavi možda neće biti ni dopušteno “krvariti” ili “poginuti” za dres? Ali znamo da sveta hrvatska repka nije puki izlog za prodaju igrača trojice, dvojice ili čak samo jednog jedinog menadžera, reprezentacija nikad nije tako okaljana, pa se Lovrenov ispad nikako ne može opravdati.

Lovrena bi bilo lako shvatiti i da je atmosfera među reprezentativcima loša. No kako kažu insajderi, igrači su zaprepašteni, gade im se podle, gnjusne podvale, konstrukcije mučke đubradi, da u momčadi ima nezadovoljnih zato što se reprezentacija potkusuruje u ime privatnih interesa. Općenito, od nabave kancelarijskog papira, do odnosa sa sponzorima, momčad je oduševljena kako šefovi vode HNS. Eto, sad smo i to riješili. Postaje sve nejasnije što bi Lovrenu ovih tjedana.

Pri kraju, da postoji ma i najmanja sumnja kako o Lovrenovu ili bilo čijem mjestu u momčadi ne odlučuje izbornik, da bi Lovren ili bilo tko mogao izvisiti i mimo Čačićeve volje, i dalje bi, jer repka je svetinja, bilo teško opravdati igračevo ponašanje. Ali nekako bi ga se moglo shvatiti. Ovako, kad znamo da Čačić odlučuje sasvim samostalno, ili ga ne pritišću ili on pritiske odbija, teško je biti Lovrenov advokat ma kako se čovjek trudio.

Na samom kraju, da su navijači prilično hladnokrvni što se reprezentacije tiče ili, još gore, da se Europsko prvenstvo može pretvoriti u pokaznu vježbu građanskog otpora vodstvu Hrvatskog nogometnog saveza, i tad bi čovjek nekako, jedva, mogao shvatiti Lovrena. Ta, za koga da se čovjek zagrijava, ako se nema smisla zagrijavati za publiku? Međutim, kako i taj argument otpada, nema druge nego multidisciplinarno prostudirati Lovrenove i postupke svih glavnih aktera priče.

Jedino ako je Lovrenovo prekidanje zagrijavanja i sjedanje na klupu tek zagrijavanje, onda netko ima problem. A nije Lovren.