Pognutih glava išli su prema svlačionicama, pogleda uperenog u pod, bez riječi, gotovo bez volje za životom. Još jedna prilika je propala, to prokleto četvrtfinale opet je ostalo krajnji domet hrvatske košarke. Još jedna utakmica s dva lica, još jednom ono bolje lice sakrilo se pred lošijim. Nastavljaju se bizarni porazi u četvrtfinalima, posrtanja koračić do konačne borbe za medalje.
Ovaj put nisu presudila ni promašena slobodna bacanja u zadnjim sekundama, kao prije dvije godine, ni bezočna sudačka pljačka, kao prije četiri. Ovoga puta sve je riješeno puno ranije. Doduše, također u završnici, ali prvog poluvremena, kad je kod +13 Marko Popović neobjašnjivo dobio tehničku. Slovenci su u 14 sekundi zabili pet poena i vratili se u utakmicu. Na krilima tog povratka zaustavili su nas na tri poena u trećoj četvrtini i naposljetku ušli u svoj prvi, povijesni polufinale EP-a.
Roko Ukić, koji je sa naslikanom šahovnicom na desnom laktu briljirao u prvom poluvremenu, u tunel je ušao posljednji, vlažnih očiju od suza koje su jedva čekale da poteku.
- Psihički sam ispražnjen kao nikad u životu... - izustio je naš najmlađi reprezentativac, koji je ovaj poraz najemotivnije doživio. A sad se treba vratiti i već danas krenuti u borbu za odlazak na Svjetsko prvenstvo i sprječavanje potpune propasti hrvatske košarke.