Divio sam se tvojoj igračkoj klasi, uživao u zajedničkim Dinamovim danima, volio tvoj dobri duh, a najviše štovao što si bio istinska ljudska veličina. Riječima i djelima si mi definirao zagrebačkog gospona i purgera. Vjerujem da će, jednog dana, istočna tribina novog maksimirskog stadiona nositi tvoje ime.
Napisao je to Joško Jeličić o Zlatku Kranjčaru. I opet dotaknuo temu o kojoj se pričalo i nakon što je umro Dražan Jerković pa Slaven Zambata. S jednakim argumentima.
Svaka čast Istri i Slavenu Belupu, koji su stadione nazvali po najvećim nogometašima svojih gradova Aldu Drossini i Ivanu Kušeku Apašu, ali Dinamu i Hajduku to je ipak puno teže napraviti. Puno je teže postići konsenzus tko je taj najveći, po kojem se treba nazvati stadion.
Mađari nemaju dvojbe da je to Ferenc Puskas, ni Nizozemci oko Johanna Cruijffa, kao što će u Madridu rijetki osporiti da je Santiago Bernabeu bio najveći predsjednik. Ili Cibona oko Dražena Petrovića i Zadar oko Krešimira Ćosića. Ali pitajte generacije navijača Dinama tko je najveći igrač u povijesti i dobit ćete čak i desetak odgovora. Kao i u Hajduku.
Uostalom, sad je trend da stadioni nose ime sponzora koji ga je financirao pa možda i mi to dočekamo. Zato je ideja da se tribine, njihovi dijelovi ili pak ulazi na tribine nazovu po velikanima toga kluba odlično rješenje.
Kao i neki spomenik, bista, u karakterističnoj pozi. Recimo, Cicin lastavičin let pod sjevernom tribinom.
Dinamo se tu nije iskazao. Ime Mladena Ramljaka promiče se kroz tradicionalni ljetni međunarodni turnir, imena Ice Hitreca i Ratka Kaciana kroz Dinamovu školu i pomoćni teren, a kako će Zambatino, Jerkovićevo, Rorino... i Kranjčarevo? Od smrti legendarnog "Plavog 9" Dražana Jerkovića prošlo je već više od 13 godina...
Ma nije ni važno tko će dobiti što, Dinamo i Zagreb mogu biti ponosni što imaju takve veličine, toliko asova iz povijesti koji zaslužuju najveće počasti. Pa i da se po njima nazove stadion. Važno je jedino da ne padnu u zaborav. A to je Dinamova zadaća, da generacije i desetljećima nakon njihove smrti znaju tko su bili Cico, Zambi, Rora, Draža...
I doista, ako je Hajduk mogao mogao kod ulaza na Poljud postaviti spomenike Bernardu Vukasu i Frani Matošiću, može i Dinamo tim svojim asovima. Izgovora nema.
Vrijeme je da se buduće generacije prije odlaska na tekmu dogovaraju, recimo, 'Nađemo se kod Cice'. Dosta smo se skupljali kod pimpeka...