Na jumbo plakatima po cijelom Krakowu donedavni su heroji nacije, Bielecki, Jurecki i društvo, likovi poljskih rukometaša "iskaču" na svakom koraku i u blizini Tauron Arene, poprištu završnih bitaka na rukometnom Euru, ali jedna rečenica dominira na dan polufinala...

- Oprostite, trebate možda ulaznicu za polufinale - ispitivali su nas Poljaci na svakom koraku.

I ne, nisu to oni klasični "tapkaroši", tipovi koji jedva čekaju priliku da se bave ovom granom privrede, ulaznicu nam je ispred dvorane nudila i gospođa koja je odavno zakoračila u pedesete. Na njoj bunda, frizura besprijekorna i osnove engleskog dovoljno da "ispali" najčešće pitanje.

- Ne, hvala - odgovaraju hrvatski, njemački, španjolski i norveški navijači koji su se na vrijeme pripremili.

Svi oni koji kasno pale, igrači za velike utakmice, možda usreće i gospođu koja je ostala nasmijana i nakon nekoliko desetaka "ne, hvala". Dobro je što je vrijeme lijepo, pa nije bilo problem stajati na krakovskih desetak stupnjeva i čekati da ulaznice dobiju novog vlasnika. Koji, naravno, nije Poljak. Njima do rukometa više nije, svi ti jumbo plakati nakon potopa epskih razmjera protiv hrvatske više djeluju kao provokacija.

- Ma što ih više ne maknu... - gunđao je i taksist na putu do dvorane na lošem engleskom.

Poljska muka trajat će sve do nedjelje navečer, u ponedjeljak ujutro možda i dođu Will Smith i Tommy Lee Jones s onom svojom napravicom koja u sekundi učini da loša sjećanja nestanu.

A Hrvatska... Dva dana nakon čuda iz Međugorja, Metkovića, Zagreba, Splita ili Osijeka, sad je i nevažno odakle je stiglo, dojmovi među hrvatskom novinarskom delegacijom su podijeljena.

- Gledaj, nakon što su napravili ono u srijedu, sad više ne moraju napraviti ništa - ispalio je jedan kolega, ali drugi se brzo nadovezao:

- Ne, ne, ne... Sad tek moraju otići do kraja. Nema Francuza, nema Danaca, napravili su čudo i sad nema uzmaka.

Složiti se djelomično možemo i s jednim i s drugim, ali ova druga varijanta puno je bolje zvučala. Ipak, vidjelo se da će nakon takvog fizičkog, ali prije svega emocionalnog pražnjenja protiv Poljske biti opako teško odigrati vrhunsku utakmicu. Nismo uspjeli, ali nismo ni razočarali.

Bilo je tu i hrvatskih navijača, stiglo ih je nekoliko stotina tijekom petka, možda je i netko od njih maknuo gospođu u bundi s ulice. Još da su Duvnjak i prijatelji maknuli Španjolce iz borbe za zlato i to bi bilo to...