Messi, Messi, zabij gol, orilo se stadionom Chase u Miamiju, točnije na periferiji Ft. Lauderdalea, montažni stadion s dvije natkrivene tribine, koja možda ponajviše podsjeća na riječku Rujevicu.
POGLEDAJTE VIDEO: Lionel Messi u Miamiju
Većina navijača, uključujući i nas iz Hrvatske, došla je na utakmicu protiv Colorada Rapidsa isključivo radi Lea Messija, ali jedan od najvećih ikada, zbog nedavne ozljede koja ga je izbacila iz stroja na gotovo mjesec dana, svoj genij je pokazivao samo u drugih 45 minuta.
Prvo poluvrijeme proteklo je bez ikakvog nogometnog adrenalina, kako na terenu tako i na tribinama, unatoč zalaganju, stječe se dojam, umjetno oformljene navijačke skupine, koju kao i većinu navijača na tribinama čine Južnoamerikanci, ali ni jedni ni drugi još uvijek ne uspijevaju stvoriti vatrenu atmosferu kakva krasi tamošnje stadione.
Igra je bila loša što je bilo očito i meni, nogometnom laiku, a vjerujem da bi Colorado, da na kraju Messi nije zabio jedan gol, a drugi imenjak mu Afonso, vrlo lagano pobijedio danas jedan od zasigurno najpopularnijih klubova u Americi, a marketinški možda čak i na svijetu.
Naravno ne zbog nogometnog umijeća nego zbog Messija, njegovih prijatelja, bivših suigrača iz zlatnih dana Barcelone, ali i suvlasnika kluba Davida Beckhama.
Primjerice, do dolaska Messija u Miami ulaznice za utakmicu su stajale svega 20 dolara, a danas su gotovo 10 puta skuplje. Ali, pobjeda ili poraz navijačima je, koliko sam zaključila, svejedno jer je utakmica show, spektakl, što je iskustvo karakteristično utakmicama svih američkih profesionalnih sportova pa je igra na kraju gotovo i sporedna.
Službeni spiker svako malo diže atmosferu, latino glazba može se čuti gotovo tijekom cijele utakmice, a nakon svakog gola iznad tribina stadion je u dimu, ali ne od baklji već od vatrometa.
Navijači Inter Miamija u rozim i crnim dresovima sjede na rozim ili bijelim stolicama koje imaju poseban držač za piće kao u kinima i ne prestaju stupati po limenoj konstrukciji tribina cijelu utakmicu, ali sve bez izgreda ili vrijeđanja suparnika.
To je doduše još jedna karakteristika navijačkog iskustva u Americi, navijači suparničkih momčadi su međusobno pomiješani po tribinama i nema potrebe za njihovim zatvaranjem u "navijačke kaveze". Nema čak ni transparenata. Doduše pri kraju utakmice na teren su uletjela dva navijača kako bi zagrlili Messija.
A Leo Messi ostavlja dojam kao da se pita "što je meni ovo trebalo". Obitelj vjerojatno uživa u životu u cijele godine suncem okupanom Miamiju, gradu u kojem je okružen svojim sunarodnjacima ili onima iz drugih zemalja Srednje i Južne Amerike, ali nogometno strasti na koju je navikao na Camp Nou ovdje nema.
On je središnja figura svega, glavni glumac, gotovo poput gladijatora koji mora barem na nekoliko minuta izaći na teren svaku utakmicu kako bi zadovoljio igara žedan puk.
Nikad ga ni u Europi nije krasio radijus kretanja, a ovdje je to još dodatno srezao. Stoji uglavnom oko centra, a uključuje se samo kada Inter napada, ali svaki njegov dodir s loptom donosi promjenu, uzbuđenje te se osjeti ekstra klasa, dodir genijalca.
Čak se pomalo stječe dojam da mu je dosadno, a upadi navijača dodijavaju. Prije utakmice u VIP zoni se samo posebno pozdravio s Daddy Yankeejem, portorikanskim reperom ili kraljem reggaetona koji je postao svjetski poznat s hitom Gasolina.
Beckhama nisu ni kamere uhvatile tako da ni danas ne znam je li uopće bio na utakmici iako je dan prije na Instagramu objavio fotografiju s Nickyjem Buttom, suigračem iz Manchester Uniteda. Utakmice Inter Miamija postale su must seen jer se svako malo pojave neke od najvećih hollywoodskih ili sportskih zvijezda poput Willa Smitha i LeBrona Jamesa.
Oni vjerojatno na stadion mogu unijeti što žele, ali običan narod poput nas ništa osim mobitela i bankovne kartice u džepu jer u kešu skoro ništa ne možeš platiti. Sve je do detalja organizirano, puno je malih kioska s pićima i možeš birati što ćeš jesti, od klasike kokica do meksičke hrane, svake vrste piva ili koktela pa i kolača. Ili u fan shopu kupiti dres od 200 dolara.
Mi smo kupili šal, a u redu smo čekali više od pola sata da bi nas na kraju poslužio dečko iz Bosne koji je u Miami došao prije tri godine. A nakon utakmice svi bez naguravanja strpljivo čekaju da izađu van. Fotografiju s Messijem nismo dobili iako sam kontaktirala glasnogovornicu kluba koja je samo poručila da je uzbuđena što su Hrvati došli gledati utakmicu.
Na kraju smo ipak sretni išli kući. Pogotovo moja dva sina kojima je ovo bio pravo uzbuđenje, ne zbog nogometa jer su živce trenirali na Poljudu, već kao i svima zbog legende Messija.