Prava “fila furešti” stvorila se na ulazu u zvonik splitske katedrale, no dok su se skupine turista penjale uskim, otvorenim stepenicama do vrha zvonika visokog 57 metara, nisu puno marili za pravu “bateriju” zvona koja krasi samo podnožje zvonika.
Jedno od njih, najveće, korišteno je u utorak na posljednjoj plovidbi Olivera Dragojevića od Splita do Vele Luke. Bumbal, najveće zvono u Dalmaciji, teško 1200 kilograma, izliveno je još u 17. stoljeću, pojašnjava nam Ivica Braco Crnogorac, noncul katedrale sv. Dujma.
Bumbal je financiran doprinosima građana koji su na Peristilu prikupljali zlatne, srebrne i bakrene predmete. Koliko je zvonjava Bumbala značila građanima svjedoče i primjeri iz prošlosti – njegova zvonjava se, u slučaju pogreba bližnjeg, recimo, plaćala cijenom koja je tad bila dovoljna za kupnju vola!
- Iako ga se koristi relativno rijetko, nije istina da je posljednji put korišten prije 80 godina. Zadnji put se Bumbal oglasio za Uskrs - kaže nam “alfa i omega” splitske katedrale, čovjek koji je cijeli život proveo uz skute jednog od simbola Splita. Bumbal se dva puta oglašavao u utorak, kad je povorka s Oliverovim lijesom izašla iz crkve sv. Frane i kad se katamaran praćen stotinama brodica otisnuo od gata kraj Lučke kapetanije. Može od kolpa zvoniti 15-ak minuta, u svakom slučaju relativno kratko vrijeme jer je pretežak, stvaraju se sile koje ga mogu “izbaciti vani”, a u najmanju ruku oštetiti. Mala zvona pak mogu zvoniti doslovno dva dana. Puknuo je tako 1922. godine, popravljen je i od tada radi u harmoniji s ostalih osam manjih zvona.
Doznajemo od Brace Crnogorca i kako su imena zvona urezana na njih. Bumbal je poseban i po tome jer sva ostala nose imena svetaca: sv. Ante, sv. Frane, sv Dujam... Vjerojatno kao nasljeđe iz puka, jer je dobro “bubao”. Iako je Bumbal brecao (zvonjava na mrtvački način, kako se kaže za tužnih događaja i procesija) i kad su umrli papa Ivan Pavao II., Franjo Tuđman, don Ivan Cvitanović ili 1964. poznati don Mladen Alajbeg, najveće zvono u Dalmaciji zvoni i kad je vesela prigoda - radosno. Zanimljivo, u Prvom svjetskom ratu je prijetila konfiskacija Bumbala. Austro-ugarska vojska je bila u “teškoj drami” zbog nedostatka sirovina pa je Bumbal zamalo “bubao” po neprijateljskim postrojbama – nasreću, nije rastaljen i pretvoren u topove, don Frane Bulić uspio je spriječiti takva nastojanja.
Split se pozdravio sa svojim (koliko i veloluškim) Oliverom na emotivan i dostojanstven, dirljiv i spektakularan način koji se ne pamti u novijoj povijesti.
POGLEDAJ VIDEO:
- Baš zato što je Oliver bio skroman, normalan, jedan od nas, a istodobno bio zvijezda - rekli su nam Splićani pohodivši Rivu.
No u prošlosti je bilo sličnih ispraćaja – najveći je bio onaj iz 1938. godine, kad je u Zagrebu umro Ante Trumbić, najveći splitski političar tog vremena (možda i uopće), koji se rodio u siromašnoj obitelji iz Lučca u Splitu. Mrtvačka zvonjava kampanela svih crkava u Splitu oglasila se 21. studenog te godine, dok je mimohod pored Trumbićeva tijela održan na Peristilu, trajao je dva dana i, prema procjenama, bilo je 40 tisuća ljudi, gotovo ukupan broj stanovnika splitske općine. Danas tako nešto ni jedan političar ne može očekivati.
VIDI OVO: 10 stvari koje trebate znati o Oliveru.