Četiri kuće u Ženevi i vila u Opatiji bile su nekretnine moje majke koje su nelegalno pripale mojem bratu Ivanu Jelineku (68). Pravo, neopozivo oporučno pismo naše mame bilo je kod mene, dok me odvjetnik nije prevario, započela je svoju priču Diana Marazza Jelinek (63), kći Žuži Jelinek.
U oporuci koju je Žuži napisala 2011. stoji kako njezina kći Diana nasljeđuje kuću u Opatiji sa svim umjetninama i okućnicom te dvije kuće u Ženevi. Naslijedila je i novac na maminu bankovnom računu te nakit.
- Prodala sam svoje dvije nekretnine u Švicarskoj i dala ih mami kako bi uložila novac u adaptaciju jedne nekretine i kupnju druge. To je bilo 1989. godine.Te kuće su ostale na njezinom imenu zbog mojih supruga kako oni ne bi polagali prava na njih - ispričala je Diana.
Diana optužuje brata
Mojoj kćeri Suzani baka Žuži, kaže Diana, darovnim ugovorom dala je stan na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Dianin brat Ivan naslijedio bi dvije kuće u Ženevi koje je, kako je napisala Žuži u oporuci, trebao prodati te novcem podmiriti sve mamine dugove i kredite. No godinu dana kasnije, tvrdi Diana, Žuži je svu imovinu, osim stana na zagrebačkom trgu, prepisala sinu.
Žuži raskinula ugovor
- Gospođa Žuži Jelinek nikad kod mene nije predala oporuku i nikad je nisam upoznao. Gospođa Marazza je bila naš klijent i sve spise koji su bili kod nas osobno je preuzela - kaže Andreis.
Diana nastavlja da je Ivan u siječnju 2012. godine s mamom potpisao ugovor o dosmrtnom izdržavanju i tako mu je pripala kuća u Opatiji. Žuži je kod javnog bilježnika mjesec dana prije smrti otiskom prsta ovjerila raskid tog ugovora. U izjavi o raskidu stoji da njezin sin nije ispunjavao ugovorne obveze. Mjesec dana nakon smrti spisateljice bila je ostavinska rasprava, koja je odgođena.
Za ostavinsku raspravu saznala sam slučajno, javili su mi prijatelji. Nikakav poziv nisam dobila, tvrdi Diana Marazza. Dodaje da je rasprava bila odgođena jer nije bila dostavljena sva potrebna dokumentacija.
Maršalov blagoslov
- Kad sam imala deset godina, živjela sam u Ženevi s dvije krojačice iz mamina salona u Zagrebu. Živjele smo u kući uz jezero. Tamo sam išla u osnovnu školu, a u podnevnoj pauzi ja bih se pobrinula za naš ručak. One nisu znale francuski pa sam im morala sve prevoditi - prisjetila se Diana. Nakon godinu dana vratila se s krojačicama u Zagreb.
- Mamu je Tito spomenuo kao pozitivan element i ona je opet počela surađivati s jugoslavenskim tvornicama i Jovankom Broz kao glavnom ‘mušterijom’, kako ju je mama nazivala. Dolazile smo Jovanki u Visoku ulicu u Zagrebu na probe haljina. Maršal Tito bi nas pozdravio i dao svoj ‘blagoslov’, ali se nije puno miješao u odabir haljina - rekla je Marazza. Upisala je gimnaziju i paralelno bila mamina naučnica.
- Svoj prvi bikini, suknje i kasnije haljine morala sam sama skrojiti i sašiti iz tkanina koje su bile ostatak haljina koje je mama šila za ‘mušterije’. U školi smo morali imati ‘kute’. Dok su druge djevojčice već tada išle u Trst po najnovije krpice, ja sam morala biti najjednostavnija i uvijek nositi kutu - rekla nam je Žužina kći.
Stroga majčina pravila
Dio naukovanja provela je i u ateljeu zagrebačkog krznara Donovalda.
- Sjećam se mojeg iznenađenja kad sam vidjela da su igle za šivanje krzna trokutaste - opisuje Diana. Dodaje da je njezina mama bila jako stroga.
- Nakon gimnazije vratila sam se u Ženevu. Stanovala sam i dalje u istoj kući, ali je tada bila iznajmljena američkoj obitelji. Ja sam tamo bila kao ‘pazikuća’. Stanovala sam u podrumu, gdje sam si uz ložionicu, uz pomoć vodoinstalatera, napravila tuš - prisjetila se Marazza. U Ženevi je pohađala i modnu školu 'École Guerre-Lavigne' Paris, a u večernjim satima išla je na satove crtanja.
Kiparica pomaže mladima
- Nakon diplome tekstilnog inženjera u Zagrebu, radila sam u NIK konfekciji. Vodila sam njihove krojače svjetskim sajmovima jer sam kao djevojka od 24 godine govorila pet jezika. Paralelno sam i završila Likovnu akademiju u Zagrebu, kiparski smjer u klasi Vjekoslava Rukljača - rekla je Diana, koja danas mladim umjetnicima pomaže u prodaji slika.