Povijest Eurosonga je oduvijek ispunjena ljutnjom zbog osjećaja da je neki izvođač nepravedno zakinut, ali i bojkotima, odstranjivanjima, ostracizmom iliti, kako bi se danas reklo, kanceliranjem. Tako su sad i Hrvati došli na red da se ljute oko Baby Lasagne, a Nizozemci negoduju jer je, pod ne baš jasnim okolnostima, njihov pjevač kanceliran s Eurosonga.
No, Eurosong je puno, puno više od jedne pjesme i jednog pobjednika, njegova povijest je bogata i bilo bi dobro da je bolje poznajemo i razumijemo, možda bi tada bilo i manje razočaranja zbog našeg plasmana. Očito je da Eurosong slabo razumiju i neki ljudi na HTV-u, pa- osim što Baby Lasagnu njihov žiri nije ni uvrstio u izbor za Doru- svih ovih tjedana i mjeseci intenzivnog praćenja svega i svačega oko tog natjecanja nisu se sjetili (a trebali su) i jedne naše zvijezde koja je pet godina nakon nastupa na Eurosongu trajno kancelirana u svojoj državi (kojoj je, doduše, devedesete istekao rok trajanja). Osim što njegova priča govori o kanceliranju u doba Juge, ona za mnoge svjedoči i o nepravdama na Eurosongu.
Pogledajte video
U Jugoslaviji je dva desetljeća bio 'otkazan' prvi Hrvat koji je pjevao na Eurosongu. Vice Vukov, tada 28-godišnji šibenski slavuj, nekoć buntovni gimnazijalac pa student filozofije i talijanskog jezika (sa 17 godina bio je izbačen iz šibenske gimnazije i Saveza omladine jer je u jednom sastavku napisao da se u Rusiji 1917. "dogodila pobuna"), odlazi na Eurosong najprije 1963. s pjesmom Brodovi. On je tada već bio fantastično slavan, 1959. pobijedio je u Opatiji vječnom Mirno teku rijeke (stihove je napisao Drago Britvić, a skladbu komponirao Miroslav Biro) i preko noći postao najpoznatiji pjevač u Jugoslaviji. Jugoslaviju je predstavljao i 1965. Završio je na 12. mjestu, ali o njegovoj izvedbi prelijepe Čežnje na YouTubeu pasionirani slušatelji eurovizijskih pjesama iz cijelog svijeta i mnogo godina kasnije imaju nepodijeljeno mišljenje: "A divine voice! Unique!"
Dvije godine poslije tog nastupa u Napulju, Vice Vukov će na Krapinskom festivalu otpjevati pobjedničku pjesmu "Vužgi" i pri preuzimanju nagrade izjaviti da mu je "bila posebna čast odjenuti tu krasnu hrvatsku narodnu nošnju". Postao je politički sumnjiv. Iduće godine sudjeluje na putujućem festivalu "Pjesma ljeta", organizatori iz beogradske Politike traže da na toj turneji cijelom državom nosi bedž s natpisom na ekavici, ali on se buni zbog toga. Beogradske novine ga 1968. optužuju za nacionalizam, Radio Sarajevo skida njegove pjesme s programa, '72. mu, dok se nalazi na turneji po Australiji, pretresaju stan, i on se više ne vraća u Jugoslaviju.
Skandal zbog seksizma
Kada je '65. Vice Vukov po drugi put sudjelovao na Eurosongu, izbio je i prvi veći skandal zbog pobjedničke pjesme koju je izvela France Gall, a skladao i tekst napisao Serge Gainsbourg. Pjesmu "Poupée de cire, poupée de son" su odmah označili kao odveć seksističku, Francuzi su bili ljuti jer je njihova tada 17-godišnja pjevačica nastupala za Luksemburg, a ona se kasnije i sama ogradila od pjesme, poručila je da je bila premlada i da nije shvaćala sve seksualne aluzije u tekstu, i više je nikad nije izvodila.Političke kontroverze će se valjati za Eurosongom gotovo svake sljedeće godine. Švedski se ambasador jednom zbog Eurosonga morao ispričavati Norveškoj, na evrovizijskoj sceni protestiralo se protiv španjolskih i portugalskih diktatora Franca i Salazara, a palestinsko pitanje na Eurosongu je vruće već pola stoljeća. Arapski svijet često je prenosio Eurosong, ali bi prekidali signal kad bi na scenu stupali Izraelci.
I Turci su više puta cenzurirali Eurosong zbog Izraelaca, a jednom i zbog golog Vlade Kalembera. Turci su se čak i povukli s natjecanja jer su im, zbog sudjelovanja Izraela, arapske zemlje zaprijetile zatvaranjem naftovoda, festival su 1975. godine bojkotirali Grci zbog turske intervencije na sjeveru Cipra, 1974. u Portugalu je emitiranje evrovizijske pjesme na državnom radiju označilo signal za mobilizaciju trupa koje su svrgnule diktaturu u 'karanfil revoluciji', Norvežani u Haag 1980. šalju pjesmu o Laponiji u kojoj se protestira protiv izgradnje elektrane, a Španjolska je 1982. (u vrijeme britansko-argentinskog rata oko Falklandskih otoka) poslala pjesmu u ritmu argentinskog tanga...
Zbog konflikta u Nagorno-Karabahu, kao i neopreznih izjava azerbajdžanskog predsednika o Armeniji, ova zemlja se povukla s Eurosonga 2012. u Bakuu. Posebna su priča evrovizijski skandali oko Rusa i Ukrajinaca. U Kijevu su 2005. zemlju domaćina predstavljali GreenJolly, 'veterani' Narančaste revolucije s pjesmom "Zajedno smo jači" koja je bila i 'neslužbena himna' čitavog pokreta protiv oligarha i proruskih silnika. Dvije godine kasnije Rusi su žestoko reagirali i uputili službeni protest Ukrajini, kada u Helsinkiju cirkusant Andrij Danilko nastupao kao karikaturalni drag gueen Verka Serdučka, pa u svojoj pjesmi mrmljao: 'Russia Goodbye'...
Ukrajinka Jamala je 2016. mnoge uzbudila pjesmom "1944", koja govori o sovjetskim zločinima nad krimskim Tatarima, Duma je tražila diskvalifikaciju, ali je Europska radiodifuzijska unija ustvrdila je da pjesma nije politička. Godinu poslije Ruse je u Kijevu trebala predstavljati Julia Samoylova, no Ukrajinci su joj zabranili ulazak u zemlju jer je nakon ruske okupacije, posjetila Krim, što je bilo protivno ukrajinskom zakonu... Zbog političkih poruka je s Eurosonga izbačena Bjelorusija. Minsk je 2021. poslao pjesmu sa stihovima koji se izravno izruguju s masovnim prosvjedu protiv diktatora Lukašenka.
Ne treba nikad zaboraviti da je Eurosong, uz sve te svoje kontroverze, skandale i nepravde, najmasovnije praćeni međunarodni medijski događaj, teoretičari u disertacijama o festivalu tvrde da je on 'rijedak izvor transkontinentalnog kolektivnog medijskoj sjećanja', u akademskom diskursu Eurosong se povezuje s pitanjem konstrukcije europskog identiteta, geopolitičko-kulturne hegemonije, s rasnim i rodnim pitanjima (potonje je ove godine izrazito naglašeno), brendiranjem novih država, orijentalizmom i- kako nam to već svako glasanje svjedoči- (post)hladnoratovskim podjelama u Europi.