Prvi put je zapjevao uz gitaru na skalinama u Dubrovniku 1965., a karijeru šansonijera započeo 1968. godine, pobjedom na Zagrebačkom festivalu s pjesmom "Celuloidni pajac". Kao klinac se s braćom natezao oko jedine gitare u kući. Kad je stariji brat Đelo počeo pomalo svirati, Ibrici je bio uzor, odličan gitarist, klasičar.
- Dugo godina mu nisam mogao oprostiti što me nije htio u Dubrovačke trubadure. Nije mi bilo do zarade, nego da budem uz svog brata. Obožavao sam ga, htio biti uz njega. S godinama je priznao da sam imao pravo. Nije me htio u Trubadure jer je smatrao da sam prejak. Govorio je da je bolje biti vuk samotnjak nego ovca u bendu - rekao je Ibrica.
Za prvi album "Ibrica", brat Đelo mu je 1981. napravio bogate mediteranske aranžmane, a napisao mu je i antologijske pjesme, poput: "Šalom Sarah", "U svakom slučaju te volim", "Na Stradunu".
Đelo je bio u pravu. Ibrica je nastupio u svim poznatijim svjetskim dvoranama poput Sydney Opera House, Carnegie Hall u New Yorku, China Theatre u Stockholmu i mnogim drugima.