Toliko sam dugo sam da ne vidim drugi način na koji bih upoznao nekoga, otkrio nam je Hrvoje Gregurić (39) iz Donjih Zdjelica kraj Bjelovara. Timaritelj deva nada se da će u showu “Ljubav je na selu” konačno pronaći pravu ljubav.
- Vidio sam emisiju kao spas. Već dugo ne izlazim. Smeta mi buka, smeta mi puno ljudi, nisam više za to - govori. Prijavio se na nagovor sina Martina (14).
Želi pravu ljubav
- Bodrio me i rekao mi da nije u redu da sam već tri, četiri godine sam - kaže. U braku je bio 12 godina. Razvod mu je bio najteža situacija u životu, ali tvrdi kako je to sad iza njega i spreman je krenuti naprijed.
- Dosad sam svaki put krivo izabrao, no ne bih baš rekao da sam imao loša iskustva. Iz braka imam dva prekrasna sina. Ljudi se mijenjaju tijekom godina, odrastaju i sazrijevaju. Supruga i ja smo imali drukčije prioritete u životu i udaljili se s vremenom - objašnjava. Najviše voli, kaže, djevojke jakoga karaktera.
- Nije mi problem pustiti da je netko ‘glavniji’ od mene. Volim kad je žena samouvjerena i nije joj problem uzeti stvar u svoje ruke. Godine mi nisu važne. Preferiram brinete, ali izgled nije presudan. Važno je da bude cura ili žena na mjestu - opisuje Hrvoje svoju idealnu djevojku. Dodaje da, kad je vidi, znat će da je ona prava.
Život izvan civilizacije
Prije četiri godine mir je odlučio pronaći “izvan civilizacije”, gdje živi sam na ranču.
- Živim u šumi. Imam dva jezera i 200-tinjak životinja. Najviše se veselim kad mi dođe sin s prijateljima pa nekoliko dana radimo lukove i strijele, praćke i pecamo - kaže.
U svom carstvu životinja Hrvoje ima konja, koze, labuda, srnu, noja, svinje, autohtonu perad, golubove i fazane. Srnu je, govori, othranio na dudu, a noj je velika maza. Po struci je veterinarski tehničar pa mu, uz veliku ljubav prema njima, nije problem brinuti se o brojnim životinjama.
- Ljudi nisu znali što bi s njima pa sam ih udomio. Imao sam i ježeve, kune, sove i jastrebove. Kad vidim da mogu same živjeti, pustim ih u prirodu. Radim to iz hobija - govori.
Deve su prave maze
Prijatelji mu govore da je poput kokoši. Dnevno spava po četiri sata, a budi se već u zoru. Hrvoje posljednjih godinu dana radi kao timaritelj deva u Hrvatskoj Sahari u Đurđevcu, gdje posjetitelji mogu doći vidjeti, maziti i pitati sve što ih zanima o “kraljicama pustinja”, a jahanje na devama strogo je zabranjeno.
- Najviše ih zanima što je grba i ima li u grbi vode - smije se. Objašnjava da vode u njoj ipak nema. Brine se uz još nekoliko timaritelja o četirima devama. Zovu se Tomica, Dina, Đurđica i Romeo.
- S Tomicom imam poseban odnos. On je moja velika maza, baš me voli - priča nam Hrvoje. Deve su, objašnjava, po karakteru najsličnije mačkama.
- Kad se žele maziti, same dođu k vama. Kad ne žele, ne dolaze. Kod njih nema ništa na silu. Nas smatraju dijelom svojega krda i upravo zbog toga toliko vremena provodimo u timarenju deva. Beskrajno nam vjeruju - kaže. Dodaje kako deve traže puno ljubavi i njege.
- Morate uvijek biti s njima, nešto im pričati, maziti ih i četkati. Divne su životinje - zaključio je.