Nikad ne idem na sprovode. Zadnji put sam bio mojim roditeljima. Ljudima treba pažnja dok su živi. Kad ih više nema - kasno je žaliti jer nismo učinili sve što smo mogli. Svaki dan poljubi i zagrli najmilije jer nikad ne znaš hoćeš li ih opet vidjeti. Kad netko umre, ne odlazim na sprovod jer za tu osobu više ništa ne mogu učiniti, ponavljao je često Miro Lilić. Govorio je uvijek točno ono što je mislio. I nije se bojao kršiti norme. Prezirao je patetiku, obožavao humor, osobito crni, a najviše je zbijao šale na vlastiti račun. Brz na riječima, oštrouman, skenirao bi čovjeka i u nekoliko sekundi proučio mu karakter. Nije trpio laž i prijetvornost.