Veliku uspješnicu ARD televizije, seriju 'Zločini na Jadranu' koja se kod nas upravo emitira, u Njemačkoj je pogledalo nekoliko milijuna gledatelja. U njoj lik doktora Grivanovića tumači Zijad Gračić (58).
Je li bilo problema sa svladavanjem njemačkog jezika?
Izazov je bio veliki jer ne govorim njemački. Sretne okolnosti su bile to što se radilo s pedantnom, profesionalnom njemačkom ekipom koja mi je omogućila da se dobro pripremim. Na vrijeme mi je dostavila materijal za rad pa smo to vrlo dobro obavili.
Kako je uopće došlo do toga da zaigrate u seriji njemačke produkcije?
Bio sam na odmoru kada su mi ponudili da dođem na kasting u Split. Budući da mi je to odgovaralo, prihvatio sam poziv, ušao sam u uži izbor te su me i odabrali. Odlučio sam prihvatiti isključivo zbog toga što sam imao dovoljno vremena da se pripremim kvalitetno za zahtjevne scene koje sam morao snimiti. Iskustvo je bilo izuzetno.
Uskoro se počinje snimati nastavak serije 'Novine'. Vesele li vas nove zgode iz redakcije?
Jako me vesele. Radujem se tome. Producenti su nam to najavili, ali službeni poziv još čekamo. Snimanje bi trebalo početi u rujnu. Rad na prvoj sezoni bio je izuzetno uspješan, kreativan i profesionalan. Kompletna ekipa je napravila sjajan posao.
Lik koji igrate u 'Novinama”, Martin Vidov, vuk je samotnjak, bez obitelji. Vi ste, pak, sretno oženjeni. Što mislite o ljudima koji zbog karijere zapostave privatni život?
Sretan sam jer sam realizirao i privatni i poslovni život te mislim da je to pravo i istinsko bogatstvo. Jedno ne isključuje drugo. Ne može privatni život otežati profesionalni i naći mu se na putu i obrnuto. Ljudi koji su se potpuno predali poslu i nisu ostvarili privatni život na neki su način, po meni, ipak zakinuti za nešto predivno.
Zašto vas od 'Ljubavi u zaleđu' i 'Doline sunca' nema u telenovelama?
Jedno je izvjesno i sigurno, ne mogu glumci sami stati na scenu ili stati pred kamere. Tu smo kad nas se pozove. Kad nas ne zovu, nema nas. Nemam odgovor na to zašto se nekog više uzima, a nekog manje. Ne znam ni zašto me sada nema u telenovelama, ali su se dogodile sjajne ‘Novine’ i dogodile su se odlične stvari u kazalištu, sve je to zanimljiv glumački život.
Gledate li reprizu 'Ljubavi u zaleđu'?
Ne. Uopće sebe ne gledam na televiziji.
Što je vaša supruga Katarina rekla na lik Frenkija Fišera?
To je bila moja prva telenovela. Svi smo bili malo više uzbuđeni, pa i Katarina, ali Frenkija nije nešto posebno doživljavala.
Ni na jednu scenu nije rekla 'Pa kako si mogao?' Ni u jednom trenutku se nije ni namrštila?
Ma ne, ja sam se beskrajno zabavljao radeći Frenkija, Katarina je to znala, normalna stvar. To je i ključ, ja mislim, uspjeha i razlog zašto se Frenki svidio ljudima i bio im zanimljiv. Uspio sam mu udahnuti privatni šarm i simpatičnost. Istina je da je Frenki jako opasan lik koji je i ljubavnicu gurnuo niz stepenice, ali je i šarmer.
Je li bilo trenutaka kad ste privatno odglumili Frenkija?
Ne.
Čak ni kad majstori zabušavaju? Ni kad zapnete u prometnoj gužvi?
Sušta sam Frenkijeva suprotnost. Nisam konfliktna osoba. Frenki je, a Zijad nije. Sve riješim bez podizanja tona.
Reprizira se i 'Ponos Ratkajevih' u kojoj imate još jednu upečatljivu ulogu - Josipa Jurića. Razumijete li takve očeve? Njegovu hladnoću prema kćeri?
Bilo je svakakvih odnosa likova i u literaturi i u životu. Kad kola krenu nizbrdo..., vidimo puno toga ružnoga. Partneri se obračunavaju, djeca i roditelji svađaju, tuku. Ništa nije nemoguće. Da bismo izbjegli takav odnos Josipa Jurića s kćeri ili uopćeno s obitelji, cijeli život moramo biti pažljivi i odgovorni, izuzetno. Maksimalno oprezni jer pogreške su katastrofalne.
Možete li zamisliti ijednu situaciju u kojoj biste bili tako tvrdi prema kćeri Korini?
Mislim da se meni privatno to ne može dogoditi.
Čime vas Korina najlakše kupi?
Draga je i odgovorna, razumna djevojka. Dobila je moje povjerenje, baš tom odgovornošću stekla je sve bonuse, kredite.
Puno igrate u kazalištu, predavali ste na Akademijama u Tuzli i Osijeku, snimate. Kako obitelji nadoknađujete izbivanja?
Trudim se da vrijeme koje provodim doma bude što kvalitetnije.
U vrijeme kad se mnogi razvode, vi ste 27 godina u sretnom braku. Recept za dugogodišnju sreću je...?
Moj otac i majka podignuli su u skladnom braku nas tri sina i to je temelj mog razmišljanja o životu. Nije i nikada ni neće izblijedjeti golema požrtvovnost moje majke prema nama. Ako se netko odluči na brak, onda ga i brani svim sredstvima, čuva. Nekad bude teško, ali svakako je puno više lijepih trenutaka. Po meni, mora se moći sve nadići, a čini se da ljudi danas olako odustaju. Treba biti spreman na velike količine tolerancije kompromisa i razumijevanja. Ako iskreno volimo najbliže, ne vidim težinu ni u čemu. Ni problem.
Gdje i kako punite baterije, gdje se najbolje odmorite?
Može zazvučati malo čudno, ali mene posao ispunjava te na neki poseban način opušta i puni energijom koja mi je potrebna. Jako mi je važno s kim radim. S prijateljem Mladenom Čuturom surađujem već jedanaest godina. To je nezaboravno druženje, ali i nezaboravan posao. Izuzetno potrebno glumačko iskustvo histrionskog načina igranja predstava. Uživam u putovanjima, ljetnom i zimskom odmoru s obitelji. Volim gledati i uživati u vrhunskom sportu. Također me sve više ispunjava kontakt s moja dva brata blizanca.
Gdje god da glumite, vidi se da uživate, da posao ne odrađujete. Kako ste svih ovih godina sačuvali glumačku svježinu?
Jednostavno uživam u poslu. Trenutačno nastupam u pet predstava u različitim sredinama i u različitim formama. U teatru Exit, u umjetničkoj družini Lectirum, u predstavi ‘Nikad nije prekasno’ Ladislava Prežigala u produkciji krapinskog festivala G.FUK, u kazalištu ‘Marin Držić’ u Dubrovniku, a na jesen radim novi projekt s kolegicom Jelenom Hađimanev u njezinu autorskom projektu. Sve to držim u glavi i ne osjećam zamor, nije mi dosadno, nego baš uživam.
Zašto više ne predajete kad su vas i u Tuzli i u Osijeku studenti tako voljeli?
Još me scena puno jače privlači. Uistinu, ja volim pomagati mladim ljudima, ali i puniti se njihovom mladenačkom energijom i svježinom. Naveo bih kao primjer rad u teatru Exit gdje smo se mladi kolega Robert Budak i ja sjajno nadopunjavali te napravili vrlo zanimljivu predstavu ‘Taximetar’ koju je postavio Matko Raguž.