Sportska novinarka i urednica na HRT-u, Mirna Zidarić (50) na svom profilu društvene mreže često objavljuje sve probleme s kojima se susreće od kada je u lipnju otkrila da je pozitivna na korona virus. Osim gubitka kose, susrela se i s brojnim ružnim porukama koje joj šalju tzv. hejteri. Zarazila se na teniskom turniru u Zadru, gdje je koronu dobio i velik broj poznatih tenisača, a uvrede i optužbe samo pristižu na njezin račun.
POGLEDAJTE VIDEO: Severina pozitivna na koronu
Mirninu objavu prenosimo u cijelosti.
'Hvala ti ‘sestro’ što dijeliš iskustva, uglavnom su rekcije na story o jednom od simptoma postkorona razdoblja, ali s druge strane taj je story trebao biti potpuno nebitan za one koji imaju ‘pametnija’ posla jer valja komentirati svaki tekst na webu i Facebook status... od Cigija do ulaska u šengenski prostor koristeći pri tome što veći niz uvredljivih i prostačkih izraza...
E pa takve, nazivam ih termitima duše... (ali svoje) podijelila sam u tri kategorije:
1. Obraća mi se s glupačo(!) Podsjećam da imam 50 godina, a on se još od kahlice nije odvojio. Lako je meni s takvima, ali je problem što je lik ‘ugledni’ modni fotograf pa se ne usudim ni pomisliti kako li se tek obraća tek punoljetnim modelima, make up artistima, zapravo bilo kome. Screenshot je arhiviran i neće mi predstavljati napor proslijediti ga urednicima glossy magazina s kojima surađuje pa neka oni procjene koliko je glossy surađivati s prostaklukom takve vrste.
2. Oni koji smatraju da je najveća uvreda napisati ženi da je u klimakteriju, a baš mu je u trenu njegova hihotanja nakon klika objavi, punašna 50-godišnja majka razbarušene sijede kose u sobu donijela sok od bazge i napolitanke. Umjesto da razgovara s njom, lakše je siktati na nepoznatu mu ženu u web prostranstvima...
3. Oni koji se uporno pitaju koliko sam novca dobila za svaku objavu.
Ako bolje pogledate moj feed, jasno vam je da se tu ne prodaju probiotici, madraci, špičoke.Tu je samo trag u vremenu jednog života u nadi da će nekome možda popraviti dan, tren, dati poticaj. Prateći tekst u većini je slučajeva važniji od fotografije jer slikovnički sam mentalitet prerasla u vrtićkoj grupi pčelice.
Jedini, ali i najvredniji profit je uzajamno poštovanje.
Stoga predlažem zajednici oko Billa Gatesa da (kao bonus uz čip ili cjepivo) nekom nadobudnom programeru osigura nagradu uspije li smisliti ‘insekticid’ za web termite koje se lako prepoznaje u dodiru s tipkovnicama, jer su im postavke sivih stanica na basic mood-u, pa da umjesto sijanja mrzilačke crvotočine, njihovi ekstremiteti u dodiru s tipkama uspiju isporučiti samo srdašca raznih boja.
Oh koliko bi web bio sretnije mjesto bivanja.'