Zbog Saše Zalepugina i njegova “Nedjeljnog popodneva” ulice su sedamdesetih godina prošlog stoljeća godina bile prazne. Četiri godine zaredom bio je proglašen najpopularnijim televizijskim licem, a uvršten je i među deset najvažnijih ljudi Hrvatske televizije.
POGLEDAJTE VIDEO:
O kultnoj emisiji koja je s emitiranjem prestala prije gotovo 40 godina Saša je rado govorio, a prije “Nedjeljnog popodneva” bio je urednik kulturnog, zabavnog programa.
- Napravio sam mozaičnu emisiju u kojoj sam imao od 40 do 50 priloga, svaki po pet minuta. Svega je unutra bilo; i glazbenih spotova, i viceva, i crtića i modnih revija. Svega, osim politike - ispričao nam je svojevremeno Zalepugin.
U vrijeme kad su postojala samo dva televizijska programa, gledateljima je ta emisija bila prozor u svijet. Smijali su se vicevima Davea Allena i Bennyja Hilla. Vlado Levak napravio je malu glazbenu revoluciju najavom Sex Pistolsa i pjesme “Pretty Vacant”. Došli su i do spota talijanske zvijezde Raffaele Carre, koja je u njemu pokazala sjajne noge. Naše pjevačice u to vrijeme vrlo su se decentno odijevale.
Do priloga iz svijeta dolazio je tako što je kopao po košu za smeće informativaca. Oni su, naime, bacali sve vijesti osim onih koje su veličale Jugoslaviju. Saša je iz odbačenog materijala radio emisiju. Napravio je nešto u što nitko nije vjerovao, a zbog “Nedjeljnog popodneva” su ljudi prestali ići na izlete. Sjedili su doma i gledali ga. U goste je Saša pozivao samo A-ligu.
Željka Fattorini bila je domaćica emisije koja je u domove donosila opuštenost i mir. Bio je tu i Božo Sušec, redom velikani, ali sinonim za “Nedjeljno popodne” i dalje je Saša Zalepugin.
- Mišo Kovač jednom je rekao da nije bilo lako doći kod Zalepugina u ‘Nedjeljno popodne’. I nije. Pozivao sam samo najbolje, one koji mogu pjevati uživo. Oni iz B-lige svašta su mi govorili iza leđa. Ljubomorci! - pričao je Saša.
Saša je bio poznato lice, ljudi su ga zaustavljali na ulici i tražili autograme, no slava mu nije udarila u glavu.
- Već tad sam bio svjestan da je i Cheeta iz ‘Tarzana’ popularan jer je na televiziji - kaže Saša.
Nije se bojao jakih imena sugovornika, mada je intervjuirao najveće zvijezde showbizza i politike. Sophiju Loren, primjerice. Putovao je Amerikom radeći dokumentarac “Kako Amerika bira predsjednika”. Pratio je oba tadašnja kandidata, tjedan dana bio je u avionu s Richardom Nixonom, a drugi tjedan s Hubertom Humphreyem. Na jednoj konferenciji za novinare samo on je, od 200-tinjak novinara, zaskočio Franka Sinatru.
Pjevač nije davao intervjue jer su ga mediji optuživali da je mafijaš, ali u trenutku dok je sa suprugom Nancy bio uz Humphreya, Saša ga je zaskočio pitanjem. Stojeći pokraj predsjedničkoga kandidata, Sinatra mu je morao odgovoriti. Vrlo brzo uslijedila je i epizoda s Rogerom Mooreom. Radio je serijal “Kuda ide Britanija”, na dodjeli britanskog Oscara ugledao je Rogera Moorea i prišao mu.
- Predstavio sam se, rekao da je kod nas jako popularan i dodao da želim intervju s njim. Odmah mi je dao termin za sljedeći dan - kaže Saša.
U "Nedjeljnom popodnevu" gledatelji su mogli vidjeti i intervju s Jamesom Bondom, a mnogi su se tad šalili kako nisu znali tko je u kadru glumac, a tko novinar jer su Saša i slavni Britanac izgledali poput blizanaca. Nakon 1978., kad su mu oduzeli emisiju, uslijedile su tri godine čekanja.
Emisija se na male ekrane vratila pod nazivom “Sastanak bez dnevnog reda” tek kad je Josip Gobac postao direktor. Devedesetih su mu zabranili ulaz u zgradu Televizije, a s HTV-om od odlaska u mirovinu više nikad nije surađivao.