Franjo Tuđman, Andrija Hebrang, Ćiro Blažević, Ivica Račan, Arsen Dedić i sad Tereza Kesovija - svi su oni odlučili liječiti se izvan Hrvatske. Većina ih je u obrazloženjima navela kako se u nas ne obavljaju zahvati koji su njima bili potrebni. No je li uistinu tako? To je već popriličan broj ljudi koji su mislili da zdravstvene probleme mogu riješiti samo izvan naših granica, a kako su svi oni išli na različite zahvate, što to govori o našim bolnicama? Je li zapravo istina kako je i u Hrvatskoj moguće liječiti sve te bolesti, ali da su poznati novcem htjeli sebi pružiti najbolju moguću njegu? Andrija Hebrang je za svojeg mandata kao ministar zdravstva u inozemstvo otišao oprerirati prostatu iako su takav zahvat obavljali u Hrvatskoj. Je li to pokazatelj koliko vrijede naše zdravstvene usluge? Primjer Tereze Kesovije je najsvježiji i ona kaže kako je morala ići liječiti se u Sloveniju. U Slovengradecu su joj laserski odstranili desni bubreg, a pjevačica tvrdi kako operaciju tog tipa ne rade nigdje kod nas. Mislite li da je to uistinu tako? Zašto se naši poznati idu liječiti izvan Hrvatske? Vlada li među zvijezdama nepovjerenje prema našem zdravstvu? Znače li svi ti njihovi odlasci na liječenje u inozemstvo da je običan Hrvat/ica zakinut za vrhunsku zdravstvenu njegu u vlastitoj domovini? A ktakvo je liječenje kod stranaca i skupo, znači li to da život nekoga tko nema novca kao zvijezde vrijedi manje samo zato što si ne može priuštiti odlazak k stranim stručnjacima?