Upoznao sam ju 1982., a ponovno sreo 33 godine kasnije. Njezine su stvati u stanu i dalje netaknute, još nosim i Irmin mobitel, kaže Savić
Vidi originalni članak
Našli smo se u jeseni života. Oduševljavala me, imala je najljepši osmijeh na svijetu, duhovite opaske. Volio sam je. Nakon njezinog odlaska u meni je ogromna praznina. Mjesec, dva uopće nisam išao među ljude. Nisam mogao, rekao nam je Žarko Savić.