Jugoslavenska kinematografija, koliko je god hvaljena bila, imala je svoju mračnu stranu te nije bila imuna na zabrane. Specifični EX-YU stil podrazumijevao je ono što bismo nazvali sirovim, naglašenim scenama s puno psovki i prostota, scena nasilja i zločina, a sve začinjeno gomilom crnog humora. No, neki filmovi su u tome ipak izgleda pretjerali, pa su ih vlasti odlučile cenzurirati u razdoblju od 1947. do 1991., kad je snimljeno preko 1000 filmova.
Grad
Scenarij: Kokan Rakonjac, Marko Babac, Živojin Pavlović
Uloge: Stole Aranđelović, Slavko Simić, Miloš Žutić
Žanr: drama
Trajanje: 80 minuta
Proizvodnja: Jugoslavija, 1963.
Ovaj je film jedini koji je bio i sudski zabranjen u bivšoj Jugoslaviji, što je svakako bilo neobično za vrijednosti socijalizma, jer je znatno češća bila praksa u kojoj bi vladajuća garnitura odlučila da se on ne prikazuje, pa mjesta za sud nije ni bilo.
No, ovo djelo redatelja Živojina Pavlovića, Kokana Rakonjca i Marka Bapca očito je zahtijevalo takav poseban tretman. Za to nije bila zaslužna golotinja, već neki drugi elementi koji su smetali vlast u ovoj psihološkoj drami koja pleše na granici depresije i melankolije Sam film prati tri usporedne, no odvojene gradske i tmurne priče. U obrazloženju sudske presude donesene u Sarajevu stoji:
Druga priča 'Srce' prikazuje jednog liječnika (filmu je suđeno u Sarajevu, otud ijekavica - prim. nov.) koji otpraća iz svog stana prostitutku, nakon čega promatra sebe u ogledalu, naziva sebe budalom, govoreći da treba da se opere. U međuvremenu na ulici, kraj izloga, prikazuje jednog imbecilnog mladića, reklo bi se homoseksualca, koga žene ne interesnu i koji nakon hodanja po ulici dolazi kod doktora u stan pitajući ga kako mu se sviđa njegov novi džemper jer je to uvoz iz Italije. Istovremeno se na trećoj strani prikazuje jedan čovjek osrednjih godina s naočarima koji hoda ulicom teško dišući, da bi na kraju ušao u jedno dvorište puno radijatora, uz jedan od kojih sjeda, povijajući se i dahćući tako da se vidi da taj čovjek boluje od srca.
Zašto je zabranjen?
Za pretpostaviti je kako komunistima nije smetala kritika prikazane stvarnosti u filmu, već sama činjenica da je film imao drugačiji odnos prema stvarnosti. Vjerojatno niti likovi iz filma nisu bili baš za poželjeti - od homoseksualca do prostitutke, a ključan je i trenutak u kojem se u pojavljuje i prsluk iz Italije, za kojeg se kaže kako je ljepši od jugoslavenskog. Provokativan je bio i lik kapitaliste kao direktora poduzeća te smrt ratnog invalida partizana kojeg su pretukli nasilnici - sve u svemu, sudskom je odlukom naređeno da se film spali, no ipak se čuva u arhivima.
Jutro
Scenarij i režija: Mladomir Puriša Ðorđević
Uloge: Ljubiša Samardžić, Neda Arnerić, Milena Dravić, Mija Aleksić, Ljuba Tadić, Faruk Begoli
Žanr: drama
Trajanje: 84 min.
Proizvodnja: 1967. Na pulskom festivalu ovaj je film pobrao tri nagrade, a jednu je osvojio glavni glumac Ljubiša Samardžioć u Veneciji. Radnja prati partizanskog poručnika koji ulazi u oslobođeni Čačak. Prolazeći kroz razne sukobe u prvim poratnim danima i boreći se sa bivšim neprijateljevim suradnicima i izdajicama, bivši vojnik nastavlja sa ubijanjem, čak i u vrijeme mira. Tako da se rat nastavlja kao njegova unutarnja borba i borba sa ljudima oko njega. Jedna partizanka u filmu osuđena je na smrt, pa su pred nju doveli naoružanog zarobljenog Nijemca kako bi joj stvorili iluziju da će umrijeti od neprijatelja.
Zašto je zabranjen?
Pretpostavlja se kako je moralistima tadašnjeg doba najviše smetao sam glavni lik partizanskog poručnika Smokija koji samo misli na ku*ac, pa tako i na grobu nekadašnjeg suborca obrađuje mladu partizanku perverzijama.
Rani radovi
Režija: Želimir Žilnik
Scenarij: Želimir Žilnik, Branko Vučićević
Uloge: Milja Vujanović, Bogdan Tirnanić, Čedomir Radović, Marko Nikolić...
Žanr: drama
Trajanje: 87 min.
Proizvodnja: 1969. Ovaj Rani radovi na alegoričan način izlažu priču mladih sudionika studentskih demonstracija, lipnja 1968. u Beogradu: tri mladića i djevojka Jugoslava, suprotstavljaju se malograđanskoj rutini svakodnevice. U želji da promijene svijet, nadahnuti tekstovima mladog Karla Marxa, odlaze u sela i tvornice kako bi probudili svijest ljudi, ohrabrili ih u borbi za emancipaciju i dostojanstven život. U tom boravku i radu na terenu se suočavaju sa primitivizmom i s vlastitim ograničenjima, slabostima, nemoći, ljubomorom.
Potom su i uhapšeni. Frustrirani što je planirana revolucija neostvarena, tri mladića odlučuju da eliminirati Jugoslavu, svjedoka njihove nesposobnosti. Pucaju u nju, prekrivaju je partijskom zastavom, pale njeno tijelo, te od planirane akcije ostaje taman dim koji se diže u nebo. Jugoslavu je glumila tadašnja miss Srbije Milja Vujanović koja je bila poznata po obnaženim ulogama, što je populariziralo film i prije nego je izašao. U javnost su procurili dijelovi scenarija poput: "Njih dvoje se uvlače kroz prozor u sobu. Jugoslava ne smije kući, ali neće ni voditi ljubav s Dragišom. Ipak joj on svlači komad po komad odjeće, dok mu ona 'smiruje nervozu' čitanjem nekakvog ne baš pametnog filozofskog traktata o stidu i revoluciji..."
Zašto je zabranjen?
Unatoč tome što je film poznat kao jedno od najvećih međunarodnih ostvarenja jugoslavenske kinematografije osvajanjem Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu, film nije sudski zabranjen, no nije prikazivan u SFRJ. Uzrok toga se krije u navodnim bezrazložnim scenama nasilja, golotinje, vulgarnosti poput izmeta i sličnog.
Plastični Isus
Scenarij i režija: Lazar Stojanović
Uloge: Tomislav Gotovac, Vukica Ðilas, Ljubiša Ristić, Mida Stevanović, Adolf Hitler, Ante Pavelić, Josip Broz Tito
Žanr: drama
Trajanje: 100 min.
Proizvodnja: 1971.
Film koji se usudio usporediti Josipa Broza Tita s Hitlerom, ali i sveprisutne teme ismijavanja svega, ovaj je film odmah osuđen na neprikazivanje, a njegov je autor završio u zatvoru. Zapravo je riječ o diplomskom radu režisera u kojem je glavni lik Zagrepčanin Tom koji živi u Beogradu, a financiraju ga ljubavnice. Nakon što ga ostave obje ljubavnice, useljava se kod sestre muža posljednje ljubavnice, koji ga na kraju filma ubije. Lazar Stojanović je u film ubacio arhivske snimke ustaša, četnika, Hitlera i Tita, pomoću kojih uspoređuje te režime. Također, u filmu se prvi put pokreću tadašnje tabu teme, poput homoseksualnosti i promiskuiteta, a i prvi put se u jugoslavenskom filmu pojavljuje goli muškarac.
Zašto je zabranjen?
Osim političkih uvreda, upravo zbog navedenih tabu tema poput promiskuiteta i homoseksualnosti, a režiser je zbog njega osuđen na tri godine zatvora. Politički je progonjen i glavni glumac, a film se počeo prikazivati tek 20 godina nakon što je nastao.
Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji
Režija: Bahrudin Bato Čengić
Scenario: Bahrudin Bato Čengić, Bora Ćosić, Branko Vučićević
Uloge: Dragan Nikolić, Danilo Bata Stojković, Branka Petrić, Milena Dravić, Mića Tomić, Erika Družović, Mija Aleksić, Stole Aranđelović...
Žanr: komedija
Trajanje: 86 min.
Godina: 1971. Premijerno je prikazan u Puli na filmskom festivalu 1971. godine, nakon čega je zabranjen i nikada se nije našao u kinematografskoj distribuciji. Ovo ostvarenje donosi priču o revoluciji iz 1945. godine, zajedno sanacionalnim oslobođenjem, koja je bila vojnička, gruba, ali istovremeno i fascinantna, artistička. Zajedno s nacionalnom revolucijom morala se dogoditi i ona manja, unutar obitelji. Jedna obitelj uči nove pjesme koje treba recitirati i pjevati, zaboravlja stare običaje poput plesanja ili izrada goblena. Ovaj film, povremeno strog, povremeno veoma veseo, govori o tome što ostaje od obitelji u koju uđe revolucija i što ostaje od revolucije koja uđe u jednu obitelj.
Zašto je zabranjen?
Najupitnija je svakako scena u kojoj u tek oslobođenom Beogradu partizanski komesar u salon unosi Staljinovu glavu napravljenu od marcipana te naređuje svima da "Jedu Staljinov mozak".
WR - misterije organizma
Scenarij i režija: Dušan Makavejev
Uloge: Milena Dravić, Ivica Vidović, Jagoda Kaloper, Tuli Kupferberg, Zoran Radmilović, Džeki Kertis, Miodrag Andrić
Žanr: drama, komedija, dokumentarni
Trajanje: 86 min. P
Proizvodnja: 1971. O
Ovaj poludokumentarac za mnoge je jedno od najboljih ostvarenja jugoslavenske kinematografije koje nikad nije ušlo u komercijalnu distribuciju, a snimao se u SAD-u i SFRJ od 1968. do 1971. te je posvećen Freudovom učeniku Wilhelmu Reichu. Priča prati mladu komunisticu Milenu koja slijedi ideje psihoanalitičara te želi uvjeriti okolinu kako treba izvesti klasnu, a onda i seksualnu revoluciju. Ona se zaljubljuje u ruskog klizača Vladimira Iljiča, i ta će joj ljubav doći glave. U isto vrijeme njena prijateljica Jagoda prakticira slobodnu ljubav i mijenja partnere. Na kraju filma Rus klizač, prvak u pravolinijskom klizanju, klizaljkom odreže glavu Mileni.
Zašto je zabranjen?
Takve scene seksa i direktne političke izjave nisu do tada viđene u nekom Jugoslovenskom filmu. Film je podigao veliku buru u jugoslavenskoj javnosti, ali i dobio odlične ocjene na svjetskim festivalima.