Hrvatski glazbenik Siniša Vuco (52) nastupao je na ovogodišnjoj Hrvatskoj noći u Frankfurtu. U razgovoru nam je otkrio kakav mu je život u Venezueli, usporedio je zemlju s Hrvatskom te otkrio da u dalekoj Južnoj Americi kupuje još jednu kuću.
Otkrio nam je razlog odlaska iz Hrvatske.
- U Europu sam se vratio 1. studenog, prije malo više od mjesec dana. Nije to meni nešto što me usrećuje. Gledam svoje kolege koji imaju 70-ak godina i s kojima sam pjevao, mislim da sam prerano počeo. Prvi moj album je izašao kad sam imao 21 godinu. Gledam sve filozofski. Ja sam, osim što sam glazbenik, filozof i psiholog. Znam da ovo zvuči pretenciozno. Shvatio sam da ako uđem u tu njihovu igru estradnu, da će mi prebrzo sve proći i da ću imati 70 godina - rekao nam je.
Objasnio je razliku između svih gradova u kojima je nastupao, pa i onih u Hrvatskoj te Venezueli gdje sada živi.
- Razlika je u tome što to nije samo putovanje u daljinu, to je putovanje u prošla vremena. To je recimo kao kraj 80-ih godina. Tu su ljudi po kamionima, ljudi su s dva dolara sretni. Sjedio sam s milijunašima koji su od nezadovoljstva bili pijani već u podne. Ovdje vrijeme prolazi brzo, pogotovo u Zagrebu, protječe život. Meni je u Venezueli dobro zato što je sve sporije. Najbolje je kad možeš i jedno i drugo - ispričao je Vuco.
On trenutačno živi na otoku Margariti, u gradu u kojem živi oko pola milijuna stanovnika. Rekao nam je da živi i tamo i ovdje, a kao dokaz nam je pokazao i račun za režije koje je platio. Kako kaže, tamo nikada nije bio turist, nego je oduvijek bio stanovnik. Nije nikada mogao naći nešto gdje bi se osjećao sretno. Sada se nada da će uspjeti kupiti još jednu kuću. U njoj bi napravio čak i prostor za vježbanje. Pokazao nam je i fotografije ogromnog imanja s velikim dvorištem ispred same kuće.
- Ja sam tamo stanovnik, nisam turist. Tamo imam kuću i još jednu kupujem, ako Bog da. Trebaju mi javiti jesu li uspjeli riješiti dokumente prodaje. Agresivan sam da to kupim, jako je lijepo. Kuća je nasred otoka, želim da mi dolaze glazbenici, da sviraju malo. Ja sam možda jedini Hrvat koji je uknjižen. Nije laž. Ponosan sam na to. Hrvati su tamo samo turisti, dođu, fotografiraju se i mašu. Onda se vrate u cirkus - rekao nam je Vuco. Venezuela i Hrvatska udaljene su 8000 kilometara. Glazbenik nam je ispričao kako uspijeva često putovati u Hrvatsku pa nazad u Venezuelu.
- Nikad nisam pušio niti se drogirao, baš zato da mogu dvaput godišnje ići tamo i nazad. Doći će taj dan kad ću morati odlučiti gdje ću ja doživjeti starost. Hoće li to biti Hrvatska ili Venezuela ili možda nešto treće... Već znam odgovor, ali o tome ne želim sad - otkrio je.
Kako kaže, u Venezueli uživa. Ide u šetnju, vozi se i odmara. Ne radi ništa, ali želi početi nešto raditi. Govorio nam je i o njihovoj glazbi. Kako kaže, oni u svemu koriste etno i folklorne elemente. Kaže da je potpuno drugačije od Kolumbije, gdje je glazba 'amerikanizirana'. Živi u dijelu gdje svi sviraju i nastupaju pa je tako upoznao mnoge glazbenike. U stranu državu otišao je sam te tamo nije imao nikoga. Prvih nekoliko mjeseci je spavao kod prijatelja, ali je on bio na Havajima. S ostalima je pričao pomoću mobitela, s kojim je prevodio rijeći sa španjolskog na hrvatski jezik.
Venezuela slovi za jednu od opasnijih država, a Vuco nam je rekao osjeća li se sigurno tamo.
- Opasno je, vrlo, pogotovo na granici s Kolumbijom i Brazilom. Ali, ja sam na Karibima, sat vremena leta od Caracasa. Otok je uvijek sigurniji. Moj otok je velik, kao dva Brača. Ima dva grada, veliki aerodrom... - ispričao je glazbenik.
Pričao nam je i o hrani. S obzirom na to da je Dalmatinac, kako kaže, dosta mu je ribe. Od malih nogu je jeo ribu i blitvu pa se toga i zasitio. Danas je izbjegava jesti, a ako je jede, to je samo zato što je zdrava. 'Želim biti uvijek ovako mlad', kroz šalu nam je rekao. Voli njihove odreske, ali mu je riblja juha bolja u Dalmaciji. Jastog je jeftiniji nego u Lijepoj našoj. 'Volim više meso, nego ribu', zaključio je. 'Hrana je dobra. Imaju neke domaće stvari koje su specifične i čovjek se mora naviknuti', rekao nam je. Zasitio se i kupanja pa još uvijek nije ušao u more otkako se preselio.
- Dalmatinac se ne kupa. Ili se sakrije u dubinu da ga nitko ne vidi. Nikad nećete vidjeti Dalmatinca u plićaku. Kad smo bili mladi, u srednjoj školi, cura ti se kupa, a ti glumiš metalca s dugom kosom. Uđeš u more, to je kraj priče, odmah te ostavi. Kupaš se kriomice i da te nitko ne vidi - našalio se Vuco.
Tijekom razgovora nam se pridružio i glazbeni producent Franjo Valentić, koji je Vucu opisao kao glazbenog genijalca. Ispričao nam je i da se Vuco boji aviona te da anksioznost rješava lupanjem u pod, ali u ritmu i to ispravnom. Tako Vuco, kako nam je rekao, sklada svoje pjesme.
- Ja skladam u avionu. Sve sam pjesme tako napisao, pola toga od straha od letenja. Imam klik za to - rekao nam je. Ako ste se ikad pitali kakve su žene u Venezueli, Vuco nam je i to otkrio.
- Tamo su žene odlične, ali su sve po istom kalupu. Izgledaju vrhunski, ali od deset cura, devet ih ima dugu crnu kosu, prirodnu. Imaju velike stražnjice, a mršave su. Prirodne su sve. Ali, ima nešto što mi se ne sviđa. Ja se bojim njih, one se boje mene. Iznenadilo me što se prave važne - opisao ih je pa rekao da on samo gleda žene plave kose. Za kraj je poručio da mu je uvijek drago kad mu kritike i pohvale upute oni što znaju što rade i koji imaju iskustva u glazbi.