Nakon hvaljenih "Zvukova", zagrebački kantautor Zvonimir Varga objavio je novi singl "Nemam kud" u kojem prikazuje romantični, ali i tmurni senzibilitet svojeg unutarnjeg svijeta, uz potajnu nadu da će iz njegovih "kišnih oblaka" iskočiti neki trenutak za optimističnije raspoloženje. U ovom singlu, zagrebački kantautor taj trenutak pronalazi u snovima.
Potpomognut vokalisticom Anom Patačko, te Markom Kanceljakom na gitari, Stjepanom Hrastićem na basu, Marinom Fatovićem na udaraljkama i Danielom Kadijevićem na bubnjevima, a sve pod producentskom palicom Jere Šešelje, Varga nastavlja uspješno davati glas tihim kutovima ovog grada i njihovim stanovnicima. U novom singlu "Nemam kud", nesuvisla i rasplinuta sjeta koja prati živote dobiva tijelo i puninu, opipljivost i glas, od nedodirljivog fantoma nejasnih obrisa bistri se u jednostavnog suputnika čije lice se otkriva kao poznato i prisno, omekšano i otkriveno večernjom kišom.
Varga je tako sa svojim suradnicima napravio još jednu pjesmu koja rafinirano izvlači ljepotu poetske jednostavnosti, da bi cijelu priču zaokružio Doringov spot kojem je ovo već deveta zajednička suradnja sa zagrebačkim kantautorom. Video je snimljen u predivnom večernjem ugođaju Gornjeg grada, a u samoj pripremi sudjelovala je i Katarina Matas koja je napravila crteže koji se pojavljuju u spotu, a predstavljaju motive pjesme.
Zvonimir Varga na sceni je od 2010. godine kada objavljuje knjigu pjesama, a već iduće godine izbacio je svoj prvi album. Do danas ih je objavio osam od kojih su neki uvršteni među najbolje u regiji, a za izdavačku kuću Croatia Records objavio je i devet singlova. Od početka djelovanja, održao je oko 150 koncerata po Hrvatskoj i šire, od kojih su javnosti možda najzanimljiviji oni u kaznionicama Lepoglava i Remetinec.
Kako ističe kritika, Vargine pjesme pršte ljubavima i emocijama, onom ljepotom proživljene senzibilnosti, romantikom trubadura koji je spreman i svoj život dati za ljubljenu ženu, fascinacijama malih stvari, fikcijskim maštarijama... Ne trabunja nekakve trivijalnosti o hotelima i srceparajućim empatijama 'ne plači'. On se hrabro suočava između nelogičnosti ove šašavoće društvenog sistema i potisnutih osjećaja čovjeka zarobljenog u kontradikcijama na emotivan način.
Napisao je i dvije publikacije: slikovnicu za djecu "Veseli dan doktora Vedrana Veselića", te knjigu pjesama "Poljubac budućnosti", a sklada i glazbu za dječje kazališne predstave.