Da će “najluđi grad na svitu” na hip-hop mapi imati važnu ulogu, postalo je jasno još početkom devedesetih kad se pojavio TBF. Saša, Mladen i Luka, u to vrijeme tinejdžeri, počeli su s kućnim snimanjima demo pjesama prepunih sampleova.
Do prvog albuma trebalo je proći mnogo pa je debi album “Ping-Pong (Umjetnost zdravog đira)” izašao 1997., a tri godine poslije svjetlo dana ugledao je “Uskladimo toplomjere”. Upravo ta dva albuma smatraju se klasicima hrvatskog hip-hop zvuka, a inspirirala su i buduće splitske glazbenike.
- Mi smo tad, kad je TBF popularizirao rap i izbacio ta dva albuma, bili još klinci, imali smo 14-15 godina, ali smo bili jako zagrijani za sve to. Oni su prvi probili rap na scenu, iako u Splitu ni nije bilo prave scene u to vrijeme - prisjeća se Vojko Vrućina (34), nekad jedan od trija stožernih igrača splitske hip-hop grupe Dječaci, a danas solo reper koji puni Dom sportova.
Uz Vojka V, najpopularnije ime novog splitskog vala repera je Krešo Bengalka (33). Njegov put je bio sličan.
- Imao sam razne faze. Visio sam s punk ekipom, išao po utakmicama, ali poslije sam se vratio prvoj ljubavi - rapu. Sva ta alternativna scena u Splitu je povezana - govori nam “najtvrđi” splitski reper.
Prije uspješnih solo karijera, Vojko V je bio član Dječaka, a zajedno su djelovali u još jednoj splitskoj hip-hop grupi - Kiši metaka.
- U Dječacima sam naučio sve što znam. Repati, ponašati se na pozornici i s drugim ljudima, tajne i trikove u ovoj našoj industriji... Recimo, kad smo izdali prvi album, počeli smo se isprva vrtjeti po radiju i mislio sam to je to, da smo uspjeli. Sad smo mi kao velike zvijezde, ali to ne funkcionira tako i na kraju, naravno, ništa nije bilo od toga. Ostala je samo ta ‘Narodna’, koja je u biti seljačka pjesma i sprdancija. Imali smo baš puno koncerata i svega što ide s koncertima tih godina, to je najvrednije iskustvo - priznaje nam Vojko.
Iako im je glazba isprva bila hobi i svojevrsni ispušni ventil, u nekom trenutku obojica su shvatila da se moraju kompletno posvetiti glazbi ako žele postati još bolji i uspješniji, kako to volimo reći - ako žele živjeti od glazbe.
- Kod mene je to na neki način došlo iz nužde, shvatio sam da je glazba u to vrijeme jedini izlaz za mene. Dobio sam otkaz u tadašnjoj tvrtki, bilo je vrijeme recesije i sve je bilo dosta u ku*cu. Nama je taman izašao drugi album Dječaka, ‘Istina’, i onda s tih mučnih razgovora za posao na kojima te tretiraju kao smeće dođeš na nastup, a tamo te ljudi gledaju kao Boga i vrište. Tu sam se prelomio da vrijedi probati živjeti od ovoga - govori nam Vojko.
Slična je i Krešina priča.
- Prijelomni trenutak je bio kad sam shvatio da ću postati otac i da se moram uozbiljiti. Razmišljao sam u čemu sam to dosad bio najuspješniji i od čega sam najviše zaradio te sam shvatio da je to rap. Gubio sam se prije po kojekakvim poslovima, ali onda sam odlučio da se moram dati samo u muziku - pojašnjava.
Ta se formula za obojicu pokazala uspješnom, iako je svojedobno bilo vrlo hrabro prognozirati da će im rap zaista postati “kruh”.
Očekivano, njihovim riskantnim izborom roditelji nisu bili oduševljeni.
- Nisu isprva bili pretjerano presretni, što je i normalno. Da meni dijete kaže da se hoće baviti rapom u Hrvatskoj, jednako bih tako reagirao. To je stvarno za njih tad bila nerazumna odluka. Nekako su s vremenom shvatili da sam to ja, da sam dobar u tome, mada ne vole i dalje vulgarnosti, ulični govor i sve to što rap nekad neminovno nosi sa sobom - komentira Vojko V.
I Krešina majka Jadranka je glazbenica. Članica je ženske klape Salona, a na Bengalkinu singlu “Otpor” gostuje mu kao prateći vokal.
- To je pjesma koja nije baš u mojem uobičajenom, kvartovskom tonu i zato je bila idealna da napravim duet s mamom. Ona se ‘otkačila’ pod stare dane i skužila je cijelu tu spiku. Draže su joj ove moje nešto mekše pjesme ‘s dušom’, ali stalno prati sve što radim. Jednom kad je od te moje muzike počelo kapati i nešto para, od tada me stvarno podržava - zaključuje i smije se.