Makedonski gitarski virtuoz Vlatko Stefanovski (62) više se ne mora dokazivati na sceni, ali uvijek voli osvježiti vlastiti zvuk. Ovog puta u petak, 5. travnja nastupio je u Lisinskom sa Zagrebačkom filharmonijom.
Možete li reći da je došlo do zasićenja nakon 40 godina glazbene karijere?
Stvaranje glazbe je čarobna disciplina koja mi nikad neće dosaditi. Zasićen sam nuspojavama poput putovanja, medija, gužvi, after partyja i drugih stvari.
Kako se pripremate prije koncerta?
Kad me nešto važno čeka, sjedim pred kompjutorom, provjeravam je li sve u redu... Zapravo sam stalno u stvaralačkoj temperaturi. Prije nastupa dobro se koncentriram, napravim mantre, provjerim žice na gitari. Što se tiče treme, normalno je da me lagana tema drži prije nastupa, ali to je ona pozitivna.
Jednom ste rekli da volite zagrebačku publiku. Je li to jedan od razloga zašto ste opet nastupili u Lisinskom?
Nadam se da je ljubav obostrana. Volim zagrebačku publiku, a nadam se da i ona voli mene. Prvi put sam u Lisinskom nastupao prije 30 godina kao dio benda Leb i sol, ostalo je povijest.
Kako je bilo surađivati sa Zagrebačkom filharmonijom?
Moram priznati kako je to bila prije svega ideja Filharmonije. Još prošle godine su došli na tu ideju.
Što vas inspirira za pisanje pjesama? Jeste li neku od pjesama posvetili preminuloj supruzi Gordani?
Život oko mene je inspiracija. Uglavnom inspiraciju dobijem ujutro, dok me nije razvukao dan. Koristim taj jutarnji mir, skuham kavu i zgrabim gitaru u ruke. To je čudan proces. Nakon odlaska supruge (prije dvije godine, op.a.) nisam izdao novi album, a kad se to dogodi, vidjet ćemo kome sam posvetio koju pjesmu na njemu.