U velikom istraživačkom serijalu 24sata otkrivamo sve tajne noćnog života u Hrvatskoj. Kako napraviti profitabilan lokal, koliko se može zaraditi, koliki su honorari za pjevače, kako se nose s inspekcijama i policijom otkrili su nam vlasnici naših najpoznatijih klubova.
- To je surova borba za opstanak. Za otvoriti klub od 500 kvadrata, bez ikakvog programa i zaposlenika, treba vam minimalno milijun eura - rekao nam je poznati zagrebački ugostitelj Nenad Šepak. Dok su se u Saloonu okupljale poznate face i partijale do jutra, na drugom kraju grada, tamo negdje na izlasku, nicala je nešto drugačija priča.
Noćni klub “Kod Mome” često je bio posljednja postaja u izlascima Zagrepčana i onih iz okolnih mjesta, a vlasnik Momčilo Jović za potrebe kluba nabavio je vuka, zbog čega su dolazili i oni nezainteresirani za ovu vrstu glazbe. I trik s vukom je upalio, a “Kod Mome” se “hodočasti” i 35 godina kasnije. Tu je i druga strana priče, ona inspektora i Porezne uprave, koji gazde love u prekršajima. Od 188 klubova, koliko ih se nadziralo od početka 2019. do kraja rujna, kod njih 127, dakle više od dvije trećine, utvrđene su nepravilnosti.
Bila je 2001. Lidija Bačić u jeku puberteta, ni blizu današnjeg statusa, a Hrvatskom je drmala Colonija sa 'snenim očima'.
Pantovčakom je nakon dva Tuđmanova mandata zavladao Stjepan Mesić, SDP je zamijenio HDZ na vlasti, broj nezaposlenih premašio 380.000. Prosječni Hrvati tad nisu ni znali za cajke, no upravo se u to vrijeme rodila Ludnica, narodnjački klub pred kojim se stajalo u redu (ili neredu) za ulazak, ovisno o tome jesu li poletjele šake nezadovoljstva.
Smještena na zapadu grada, nedaleko od bolnice Vrapče (što je bio samo dodatni poticaj za imenovanje kluba), ubrzo je postala glavno noćno odredište mnogih Zagrepčana, ali i omiljeno mjesto tadašnjih 'vatrenih', nogometnih reprezentativaca. Kako su izgledali njezini počeci, otkrio nam je jedan od njezina tri tadašnja vlasnika.
- Ja sam na početku bio toliki laik za narodnu muziku da je to prestrašno. No niti moji partneri nisu bili ništa bolji. Sjećam se s početka jednog benda koji se nakon svirke ispričao što se nisu dobro uštimali pa zato malo falšaju, a nama su se učinili najbolji... Zaista je sve na početku bilo jako smiješno – priča nam vlasnik Ludnice, koji ne samo da nije znao ništa o toj glazbi nego mu je išla i na živce. U priču s Ludnicom se upustio na nagovor prijatelja Radovana Buvača Bebe (48), koji je u to vrijeme radio kao šef osiguranja kluba Fontana. Koliko su se razumjeli u glazbu koja im je trebala nositi klub, najbolje govori činjenica da su uzeli romskog izvođača koji im je objasnio da sam svira četiri instrumenta odjednom. Na kraju je tražio i da ga plate kao četiri izvođača.
- Što će vam ovaj? Pa taj nema blage veze što radi, pitao me prijatelj koji se, za razliku od mene, jako dobro razumio u narodnjake – kaže vlasnik, koji se ovog multipraktika brzo riješio.
- Ne svira taj više nigdje. Pa prošlo je 20 godina – dodaje vlasnik.
Ludnica je u svoja zlatna vremena toliko bila poželjna da su se redari pošteno preznojavali ne bi li održali red.
- Moralo je deset ljudi izaći kako bi deset novih pustili jer bi se u protivnom pogušili kolika je gužva bila. Prvih godina nakon otvorenja imali smo dosta ekscesa ispred kluba, no u 15 godina samo su dvije tučnjave izbile u samom klubu. Najčešće smo usijane glave trebali malo ohladiti. Za to smo imali svoje dečke. No svi u klubu smo bili kao jedna velika obitelj: od konobara, osoblja, muzičara pa do nas partnera – priča nam vlasnik Ludnice, koji se naučio nositi sa stresnim situacijama.
- Čujte, neki su dolazili samo kako bi napravili problem, s lošim namjerama, a neke bi okrenulo nakon nekoliko pića. Tad se u klubovima puštala uglavnom strana glazba, a kako su narodnjaci bili neuobičajeni ovdje, neki su na agresivan način pokazivali da im se to ne sviđa. Stresne situacije sam prihvatio kao dio profesije. Nitko mi nije kriv što nisam završio ne znam kakve velike škole pa da sjedim negdje u uredu – rekao je.
Noćni život na svakoga ostavi traga, a svoje zdravlje ovaj je vlasnik sačuvao baveći se rekreativno sportom. Kako nasmijano kaže: 'čisto radi cirkulacije'. Ludnica je proživjela doba procvata, no na pet godina pala je u zaborav. Zatvorili su je 2013. radi preuređenja, no umjesto novog ruha stala je propadati bez nade da će ikad ponovno oživjeti. Gledajući oronuli klub koji je nekad vrvio životom, prije nešto više od godinu dana vlasnik s kojim smo razgovarali odlučio je Ludnici udahnuti novi život. U tom kratkom periodu na njegovoj bini su se izmijenili etablirani izvođači narodne glazbe, folka i folk-trapa iz Srbije, zbog kojih se Ludnica ponovno puni gostima.
- Pet godina, prije 2018., klub nije radio. Bili smo ga iznajmili dečkima iz Beča koji su imali velike planove, no nikad ih nisu ostvarili. Nakon bezbroj probdjevenih noći htio sam se umiroviti. Oni su imali ozbiljne planove i krenuli s preuređenjem. Sve su bili poskidali, ali nisu ništa nakon toga stavili. Kako su se bavili građevinom, a u tom periodu je došlo do procvata u građevini, po njihovoj priči nije im se više isplatilo ulagati jer bi gubili puno vremena na klub. Klub su htjeli zbog imidža i zabave, ali se na kraju nisu imali vremena time baviti – otkriva nam vlasnik. Iz mirovine u ponovno oživljavanje Ludnice potaknula ga je nostalgija.
- Nakon isteka ugovora s dečkima iz Beča otišao sam obići klub. Kad sam vidio kako propada, da s krova curi voda, koja je napravila lokvu u srcu kluba, prisjetio sam se ludih neprospavanih noći, neprepričljive zabave i svega proživljenog. Uhvatila me nostalgija, pa sam rekao: ‘Ajmo probati ispočetka’ – kaže vlasnik. Današnja Ludnica, dodaje, ima tek obrise nekadašnjega kluba.
- Sve smo renovirali, modernizirali i krenuli ponovno. Ludnica se od nekadašnje, između ostalog, razlikuje jer više nema masivnih orahovih stolova po kojima se plesalo i skakalo kad bi se zagrijala atmosfera. Razlikuje se i u samom žanru i stilu muzike jer nekad je ovdje svirala narodna glazba, a danas uz folk ubacujemo i DJ-jeve kao i, nazovimo to tako, narodnjački rep - priča vlasnik, kod kojeg su “vatreni” slavili sve svoje uspjehe.
- Nogometaše smo zaštitili u klubu od obožavatelja da ih ne dave, ali od medijske pompe ih nismo mogli zaštititi i izvan Ludnice. Pratili su ih svi, pa se to znalo, no oni se ničega nisu sramili. Pa to su bili dečki koji su imali riješenu egzistenciju, igrali su vani i uživali u izlasku. To je takva generacija i ekipa ljudi kojima sam se divio koliko su bili jednostavni i normalni, a istovremeno tako velike zvijezde – prisjeća se vlasnik.
Iako su svi očekivali da bi se 'vatreni' polijevali skupim šampanjcima, vlasnik nas uvjerava da se takav film u Ludnici nikad nije odvio.
Ništa specijalno nikad nisu tražili. Znali su nazvati da rezerviraju koji stol, a pili bi votku, Jackie, red bull... Nikakvih preseravanja sa šampanjcima nije bilo. Kad pitate koji su sve reprezentativci ovdje kročili, ne mogu se sjetiti koji nije – priča vlasnik, no otkriva koji su se voljeli uhvatiti mikrofona.
Butina i Olić su voljeli zapjevati, a česti gosti bili su braća Kovač i Darijo Srna. Oni su, uostalom, bili kumovi kluba – rekao je. U obnovljenu Ludnicu više ne dolaze.
Nažalost, nisam ih vidio. Vjerojatno slabije izlaze zbog godina, a i Ludnica više nije u žiži kao nekad. Radimo solidno, no ne kao u ta vremena – rekao je.
Ali zato i dalje atmosferu u klubu podižu atraktivne plesačice, a na zlatna vremena podsjeća osoblje odjeveno u liječničke kute te u oprave medicinskih sestara.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA':