Zanimljivo je da stvarno dobro pjevam, ali na generalnoj probi matrica mi je zvučala drukčije od one koju sam učio mjesec dana i dogodila mi se eliminacija. Tko sumnja u moje sviranje i pjevanje, neka se osobno dođe uvjeriti, kaže nam Srećko Savretić (52), jedan od tajnih glasova u prvoj epizodi novog showa "Tko to tamo pjeva?" za kojeg je natjecatelj zaključio kako ne zna pjevati te ga eliminirao u prvom izazovu. Glazbu je zavolio sa šest godina na inicijativu majke koja je bila profesorica klavira, a posljednjih osam godina ovaj Puljanin radi kao - svirač na pogrebima.
- Mama me pitala želim li svirati violinu ili klavir. Odlučio sam se za ovo prvo jer sam shvatio da ima samo četiri žice, naspram klavira s 88 tipki i sedam oktava - govori nam Srećko, koji je danas sretan zbog te odluke.
Pomalo svira klavir i trubu, a zna i mandolinu. Ipak, zbog violine danas ima specifičan posao.
- Sviranje na pogrebima shvaćam ozbiljno i jako dobro se pripremim. Zna biti i nepredviđenih situacija. Recimo, kad sam svirao u Premanturi, odjednom je počeo padati snijeg, spustila se temperatura i meni pukne žica na violini. I što sad? Niš, odmah prebacim melodiju na drugu žicu, kao da se ništa nije dogodilo, i nastavim dalje - ispričao nam je.
Osim na sprovodima Srećko svira povremeno i na svadbama. Tako je imao priliku svirati u crkvi na vjenčanjima Severine i Franke Batelić.
- Sviranje na takvim događanjima je poseban izazov. Sve je na visokom nivou i svatko zna gdje mu je mjesto. Na oba vjenčanja me je angažirala Dorinda Licul - govori nam Srećko.
Upitali smo ga i je li napojnica bila dobra, na što kaže: "Honorar je bio dogovoren i ispoštovan, svi su bili zadovoljni". A uz honorar, dobio je i potpis Franke Batelić na violini na kojoj je svirao. Prisjeća se Srećko i svirke za bivšeg predsjednika Ivu Josipovića prije 13 godina na Brijunima ispred 120 ambasadora.
- Sa mnom je bio i kolega Davor Baljak na gitari, svirali smo taj dan na suncu pet sati neprekidno. Toliko smo dugo svirali da smo skoro kolabirali i baš u tom trenutku prolazi predsjednik pokraj nas. Jedva smo uspjeli odsvirati nekoliko pjesama za njega - prepričava.
Srećko se prisjeća kako mu je jedna pjesma skoro završila na Dori.
- U nekom trenutku, od 2009., krenuo sam pisati i aranžirati pjesme od kojih je jedna skoro završila na Dori. Tih godina sam bio u Rock grupi Moć rasute pažnje. Svirali smo po Istri pa sve do Zagreba i nastupa u klubu Sax - kaže nam.
Violinist je i vlasnik OPG-a te se nada da će jednog dana imati vlastiti botanički vrt.
- Tek sam zasadio razne voćke i trebat će nekoliko godina da počnu davati plodove. Najvažniji je dio isplanirati gdje će biti koja voćka, kako će se formirati stazice u vrtu, gdje postaviti osvjetljenje, klupice koje će biti okružene raznim vrstama ruža itd. Kad bude otvorenje vrta, želio bih da ljudi u njemu nađu trenutke za opuštanje, da im bude lijepo, da se napune pozitivnom energijom i potakne da budu bolji kada iz njega izađu. Jer su vidjeli samo malo ljepote, one koje ne mogu pronaći u kafićima - dodaje Srećko.
A dok ne ostvari svoju veliku želju s botaničkim vrtom, Srećko će i dalje biti aktivan kroz glazbu, zahvaljujući kojoj je stvorio brojne uspomene i iskustva.
- Vodio sam crkvene zborove u Premanturi i Štinjanu po godinu dana. Nastupao sam sa Mađarskim društvom iz Pule, Talijanskom zajednicom iz Vodnjanu, Makedonskim društvom "Ćiril i Metod " iz Pule, te Slovenskim društvom iz Pule gdje sam svirao i pjevao preko 10 godina - zaključuje.