Tonko Lonza bio je veliki glumac i jako, jako dobar profesor, prisjetila se Slavica Knežević (63).
Napustio nas je legendarni glumac i glazbeni pedagog, koji se rodio u Zatonu kraj Dubrovnika, 28. rujna 1930. Iako ćemo ga pamtiti po ulogama u filmu ‘Novinar’ Fadila Hadžića, ‘Glembajevima’ Antuna Vrdoljaka i ‘Kontesi Dori’ Zvonimira Berkovića, Lonza je najveće uspjehe ostvario u kazališnom radu, a radio je i kao profesor na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti.
- Posljednji sam ga put vidjela na jednoj premijeri. Bio je jako mršav no nije želio razgovarati o bolesti nego samo o kazalištu - ispričala je Knežević.
Profesor Lonza predavao joj je govor na prvoj godini.
- U početku mi se činio kao prestrog, a tek sam poslije vidjela koliko su mi značila njegova predavanja - kaže glumica. Za Antuna, kako se Lonza zapravo zvao, kaže da je bio sjajan učitelj.
- Baš sam ga se ovih dana sjetila jer sam znala da je bolestan i da mu je teško - kaže Knežević.
Njezin kolega Željko Vukmirica (65) također kaže da je Lonza bio izvrstan glumac i profesor.
- Živio je kazalište. Bio je legenda. Takva veličina u svijetu bi već imala svoju ulicu - ističe Vukmirica.
Lonza je diplomirao 1955. godine, a još od 1953. pa sve do 1968. bio je angažiran u Dramskom kazalištu Gavella. u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu počinje raditi 1978. Od 1953. glumio je na Dubrovačkom ljetnome festivalu. Na Akademiji je radio od 1981.
- Živimo u vremenu kad je riječ i njezina mnogodimenzionalnost obezvrijeđena i gotovo sasvim zaboravljena. Pa, dragi glumci, pogotovo vi mlađi, ‘ki kak more, ki kak zna’… S rezultatima koji su često jadni, bez stila i nespojivi s dobrim ukusom - rekao je u intervjuu za Večernji list. Sa suprugom Nevom Rošić često je dolazio na kazališne premijere.
- Kolegama glumcima puno je značilo kad bi profesora Lonzu i njegovu suprugu vidjeli na premijeri, a pogotovo ako bi Tonko s nje odlazio zadovoljan. Tako bi znali da su uspjeli - zaključila je Knežević.