U trenutku kad je cijela kulturna scena na koljenima, najranjivija skupina su svakako samostalni umjetnici. Budući da nemaju stalni radni odnos, zarađuju isključivo od svog rada jer žive od honorara koji dobiju prema odigranoj predstavi, ulozi u filmu, od nastupa, koncerta, slike koju naslikaju, knjige koju napišu…
Ovih dana svi oni sa zebnjom su čekali da se oglasi ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek (50) i dočekali njezinu poruku koju im je uputila u utorak preko službene stranice Ministarstva kulture. Kako je napisala, mjerama koje će poduzeti njezino ministarstvo, želi se “obuhvatiti sve umjetnike i djelatnike u kulturi koji u trenucima krize gube mogućnost svojega djelovanja i čiji je društveni i ekonomski status u temeljima ugrožen”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Maestro Alan Bjelinski (55), glumica Ecija Ojdanić (45), glumac Stipe Kostanić (37) i kazališna redateljica Saša Broz (51) samo su neki od umjetnika iza kojih ne stoji nijedna kulturna ustanova ni institucija nego ovise o broju angažmana. Ako žele preživjeti, moraju raditi i više od onih koji su zaštićeni radnim odnosom u nekom velikom sustavu.
Da bi se samo nabrojilo sve što je dosad radio Alan Bjelinski, trebao bi poseban tekst. Multiinstrumentalist, čiji je život satkan od glazbe, s jednakim zadovoljstvom dirigira Simfonijskim orkestrom HRT-a na koncertima ozbiljne glazbe, kao i u najgledanijoj zabavnoj emisiji “A strana”, svirao je klavijature na koncertima grupe Film, Haustor i Aerodrom, dirigirao pratećem orkestru na koncertima Olivera Dragojevića, ali i u zagrebačkom HNK, kad se na repertoaru ponovno našao balet “Petar Pan” za koji je glazbu skladao njegov otac Bruno Bjelinski. Ovih dana bez imalo optimizma je rekao:
- Svjestan sam da umjetnost u ovakvim vremenima nije prioritet, i ja sam samo glazbenik. A moja profesija trenutačno ne postoji. Imam još zaliha za dva mjeseca života, a ako ovo potraje, kako sad stvari stoje, morat ću promijeniti profesiju.
Prošao sam sve u ratu, od ‘Moje domovine’ nadalje, bio sam uvijek tu kad je trebalo i to tragično iskustvo pomoglo nam je da u ovim vremenima budemo prilično disciplinirani narod. Ali ništa nije problem ako imamo dobru viziju budućnosti. No trenutačno nema vizije i ne vidim da bi umjetnost doista u budućnosti mogla imati bolji tretman. I u ratu smo bili zaneseni zajedništvom i pobjedom, a kasnije je sve otišlo u pogrešnom smjeru. Sad je vrijeme kad bi se trebala popularizirati domaća kvalitetna glazba, domaći autori, skladatelji. Sad je trenutak da joj televizija otvori prostor. No, koliko vidim, važnija je jeftina zabava za narod od koje opet profitiraju probrani pojedinci. Zato i ne vidim nikakvu perspektivu - potpuno je pesimističan Bjelinski.
Glumicu Eciju Ojdanić upravo gledamo u seriji “Drugo ime ljubavi” na Novoj TV. Ujedno je ravnateljica nezavisnog kazališta Moruzgva i još je 29. veljače s kolegama glumcima dijelila ulaznice i ruže Zagrepčanima, pozivajući ih na proslavu 11. Moruzgvina rođendana u ožujku. Već više od dva tjedna na njihovoj internetskoj stranici stoji obavijest da se zbog pandemije odgađaju sve predstave. Kad će ponovno zaigrati, ne zna se.
- I još jednom aktualizirao se problem samostalnih umjetnika koji kroz honorare što ih zarađuju svojim angažmanima, pune proračun porezima i prirezima. Ovog trenutka naš posao je potpuno prestao i ja, doduše, imam još nešto zaliha jer su me spasili honorari od sapunice - govori glumica koja smatra da naša država nikad nije imala dobar odnos prema samostalnim umjetnicima.
- Puno mojih kolega i kolegica nisu imali tu sreću da zaigraju u nekoj telenoveli. Nažalost, teška su vremena, sve grane gospodarstva su uzdrmane, a tu je vojska ljudi koji će ostati bez primanja ne zato što ne žele nego zato što ne mogu raditi. Nadam se da će im se osigurati barem neka minimalna primanja dok sve ovo ne prođe, ali pitanje je i kakav će nam život biti nakon pandemije? Hoće li ljudi smjeti u kazališta ili kina, a bojim se da će cijela grana umjetnosti koja se bazira na kontaktu s ljudima potpuno zamrijeti na dulji rok. Država izdvaja za nezavisnu scenu dva posto, a nezavisne kazališne produkcije održavaju 50 posto programa. Za svaku uloženu kunu vraćamo barem od tri do pet kuna kroz razne poreze i davanja i potpuno je netočna slika da mi živimo od proračuna. Dapače, mi smo itekako ekonomski isplativi, pa bi bilo fer da nam se sad pomogne - kaže Ecija Ojdanić.
Sličnu sudbinu dijeli i Stipe Kostanić, zagrebački glumac koji živi od honorara koji zaradi u kazalištima. Kostanić često surađuje s glumicom i redateljicom Senkom Bulić (56), koja također ima malo nezavisno kazalište Hotel Bulić, s iznimno zapaženim predstavama. U trenutku kad smo razgovarali s Kostanićem još nije bila objavljena mjera za spas slobodnih umjetnika, a njegove riječi najbolje oslikavaju atmosferu neizvjesnosti u kojoj su se našli on i njegovi kolege.
- U ožujku sam trebao odigrati desetak predstava i sve su otkazane, pa nemam ni prihoda. Svaki dan se čujem telefonom s mnogim kolegama, ne znamo što će biti danas, a kamoli kako ćemo sutra? Nitko ništa ne zna sa sigurnošću. Čujem da su pokrenute inicijative slobodnih umjetnika, no čekanje je gotovo neizdrživo. Pokušavam pratiti sve što se događa s gospodarstvom i sve mjere koje poduzima Vlada i naše resorno ministarstvo. Znam da se sad svi zalažu za partikularne interese, ali bilo bi fer da se nađe neko solidarno rješenje. Izgledno je da ću kao slobodnjak dobiti minimalac iako bi mi tih mojih deset otkazanih predstava donijelo daleko veći novac. S druge strane, kolege u kazališnim nacionalnim ili gradskim kućama imaju sigurnu plaću iako neće, kao ni ja, odigrati nijednu predstavu zbog više sile. Odreći ću se svega ako je to za dobrobit zajednice, ali ne vidim da svi mislimo tako - smatra Stipe Kostanić, koji kaže da i on, kao i mnogi njegovi kolege, već žive na egzistencijalnom minimumu.
Kazališna redateljica Saša Broz, također je s nestrpljenjem dočekala vijesti ministrice Obuljen.
- Gotovo čitav profesionalni put imam status slobodne umjetnice i ovakvu krizu ne pamtim. Na dnevnoj bazi prolazim kroz stanje neopisivog stresa i panike zbog situacije u kojoj se nalazim kao i svi moje kolege slobodni umjetnici. Stalo je sve, a kad se i uspostavi koliko toliko normalno funkcioniranje sustava, mislim da će se kazalište ‘podići’ među zadnjima. Svaki segment društva je pretrpio nesagledivu štetu, a kako će budućnost nakon ove globalne katastrofe izgledati nije moguće predvidjeti. Od 1997. sam stalni vanjski suradnik na HRT-i i svi moji dogovoreni angažmani su prekinuti. Moji novi projekti u teatru, nasreću, planirani su početkom nove sezone i nadam se da će se dotad situacija normalizirat i da će biti moguće krenuti manje više u planiranim terminima. Slobodni umjetnici vezani za kazalište kao ja ostali su bez svih opcija prihoda. Ministrica kulture najavila je svojevrsnu pomoć za određen dio slobodnih umjetnika kojima država plaća doprinose, i to u mizerno malom iznosu na tri mjeseca. Ako uzmemo u obzir da se situacija do jeseni neće znatno promijeniti, barem po nas vezane za kazalište, onda je ta pomoć zaista nedovoljna - smatra Saša Broz.
Mnogi će reći da u ovakvim vremenima umjetnost i nije od presudne važnosti. Pokušajmo bar jedan dan u našim domovima, dok nas sve tišti tjeskoba zbog neizvjesne budućnosti, isključiti televiziju, radio, internet i mobitele, i provesti dan u tišini. Prestanimo čitati knjige, gledati filmove i predstave, fotografije i slike na internetu ili televiziji, ugasimo svu glazbu. Shvatit ćemo odmah da nam je umjetnost skoro jednako potrebna kao i hrana.
POGLEDAJTE VIDEO: