Vanna će 25 godina karijere proslaviti koncertom ‘Ispuni mi želju’ u dvorani Vatroslava Lisinskog, 20. studenog. Prvi će puta u karijeri nastupiti uz Zagrebačku filharmoniju, što znači da će sve njezine pjesme biti prearanžirane. 

- Izazov je ogroman. Naravno, pomisao da će me pratiti stotinu glazbenika Filharmonije me ispunja strahopoštovanjem. Ali, upravo je to izazov, mislim da nakon 25 godina bavljenja glazbom mogu izaći iz predvidljivih gabarita sigurne zone sviranja sa svojim sastavom i popeti se stepenicu više. Pjesme koje ljudi znaju i vole, k tome još pokoje iznenađenje, dobiti će za tu priliku nove aranžmane i zazvučati na malo drugačiji način. Zato sam i koncert nazvala ’Ispuni mi želju’ - rekla je Vanna.

Mnogi još pamte vaš zadnji koncert u Lisinskom koji ste otvorili pjesmom ‘Dosta je rata’, koju rijetko koja hrvatska pjevačica može otpjevati. Čovjek se pita niste li kao djevojka trebali poslušati savjete da studirate solo pjevanje? 

- To je pjesma koju sam davno snimila, smislila sam sama tu melodiju pa je u redu da je mogu ponoviti. Godine na to, još uvijek, ne bi trebale djelovati. Svejedno, jako mi je drago da ste to zapamtili, mislila sam da je to uočilo samo par kolega pjevača koji su bili moji gosti u publici. Što se tiče učenja solo pjevanja, nažalost, a i na moju sramotu, to me kao klinku nije privlačilo; nisam bila dovoljno zrela, a ni dovoljno poslušna da se dam nagovoriti na to što su me nagovarali svi profesori sve do početka devedesetih. Valjda sam bila premala da bi me fascinirala Maria Callas, a Ane Netrebko još nije bilo na sceni. Nisam znala da umjetnice poput nje pune mjesecima unaprijed sve koncertne kuće u kojima gostuju, a pritom je takav komad da se može pojaviti na naslovnici Cosmopolitana kada god hoće.

Kao mlada pjevačica, voljeli ste ekstremne imidže Tine Turner i Slađane Milošević? 

- Pa sviđaju se meni i danas svakakvi imidži što ne znači da bih bila spremna to primijeniti na sebi. Nisam ni prije dvadeset godina. Štoviše, mislim da se relativno uspješno prilagođavam estetici današnjice uzimajući za sebe ono što mislim, a i znam, da mi pristaje. Na kraju, tko zna što mi Matija Vuica sprema za koncert u Lisinskom!

Mnogi su pjevači i pjevačice ozbiljno zastali kad su ostali bez grupe, ali vi izgleda niste imali taj problem?

- Mislim da su presudne bile pjesme koje sam snimila vrlo brzo nakon što se band raspao, pa meni je prvi samostalni singl bio ‘Ja ću budna sanjati’, s Gibonnijem. Iako razumijem dio publike koji je i od moje solo karijere očekivao plesne hitove u stilu ET-ja, ali mene je naprijed vodila želja za razvojem, mijenjanjem i za izazovima. Tako danas imam raznoliki koncertni program i drago mi je zbog toga.

Nestaju li s vremenom inspiracija i motiv, uzima li scena energiju pa glazbenik ostaje anesteziran sigurnošću doma i ljubavlju koju djeca daju? 

- Kako bavljenje glazbom uključuje i dosta stresnih situacija na koje niste spremni, ako se problemi nagomilaju i prekriju ljepotu, onda imate potrebu sakriti se iza pečenja kolača i čupanja korova u vrtu. Uostalom, svatko tko je zaposlen zna za taj osjećaj kada nam se učini da bi bilo dobro baviti se samo svojim hobijima i biti doma. Izbjeći sve nesporazume s ljudima i potencijalne udarce i poraze. Ali ne ide to tako kod velike većine zaposlenih ljudi, pa ni kod mene.

Smeta li vas da pjevačica danas mora biti prisutna, nije dovoljno biti dobar vokal, morate se pojavljivati, žirirati, kuhati ? 

- Da, moram se i želim i pojavljivati i žirirati, ali ne i kuhati, to radim samo za obitelj i prijatelje. To je samo prošireni krug mog glazbenog djelovanja, ja zaista iskreno uživam slušajući talentiranu djecu kako pjevaju i nije mi teško dati im i poneki savjet, to mi je zapravo i dužnost, a ako me žele poslušati, to mi je i čast. Bilo bi naivno minorizirati ulogu medija u bilo čijoj karijeri. Principi da vam je dovoljno samo staviti obavijest na Facebook stranicu o koncertu vrijedi za izuzetno mali broj glazbenika, zapravo, ne znam niti jednog.