S dolaskom jeseni, sve televizije mijenjaju program i kreću u tzv. jesensku shemu. To znači da se na komercijalne televizije vraćaju i brojni reality showovi, koji privlače brojnu publiku. Danas je gotovo nezamislivo kako se nekoć uopće živjelo bez 'Života na farmi', 'Mijenjam ženu', nekoć 'Big Brothera' i ostalih serijala koji anonimne ljude pretvaraju u televizijske zvijezde.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako se nekoć stvarao televizijski program? To pitanje postavili smo Kseniji Urličić, doajenki Zabavnog programa, koju su kolege zbog radne i programske discipline koju je uvela, zvali 'Čeličnom Lady HTV-a', kao i Miroslavu Liliću, bivšem glavnom uredniku Hrvatske televizije. Oboje su cijeli radni vijek proveli na nacionalnoj televiziji, kreirali neke od najgledanijih programskih shema i emisija, i zasigurno su vrhunski poznavatelji ovog medija i svih tajni njegova zanata. Doajenka Hrvatske televizije i dugogodišnja urednica Zabavnog programa Ksenija Urličić kaže da nikad nije u životu pogledala niti jedan reality-show i da takve emisije izbjegava bez obzira na njihovu gledanost.
- Uloga i zakonska obaveza Hrvatske televizije, kao nacionalne televizije je da educira i da zadovolji najrazličitije ukuse gledatelja. I HTV se toga i danas drži. Srećom. Jer za razliku od komercijalnih televizija, koje mogu emitirati emisije koje im nose zaradu i gledanost, ne moraju paziti na kvalitetu - smatra Urličić.
- Znate, ja smatram da je televizija najhumaniji izum suvremene civilizacije jer je omogućila milijunima ljudi širom svijeta da uđu u najbolje i najljepše koncertne dvorane u koje nikad možda neće ući, da gledaju nogometne utakmice na stadionima na kojima nikad neće biti, da slušaju glazbu i budu na koncertima koje nikad ne bi čuli bez televizije. E sad, takva moć televizije često puta se zlorabi i preko nje se u domove gledatelja donosi smeće, kaže Ksenija Urličić. Ipak, smatra da su komercijalne televizije donijele i mnogo toga dobrog:
- Prije svega mogu reći da su neke od njih donijele toliko potrebnu konkurenciju u sektoru informativnog programa. Osim toga, komercijalne televizije su se dokazale da imaju izvrsne istraživačke novinare koji su otkrili mnoge afere i u tom segmentu doista im nema premca, zaključila je bivša urednica HTV-a.
Miroslav Lilić zaposlio se na televiziji u samim njezinim začecima, kao mladi novinar reporter, a završio kao ključna osoba nacionalne televizije i jedno od njezinih zaštitnih lica. Uvijek izravan i u kritikama i u pohvalama, nikad ne govori uvijeno i u rukavicama.
- Od reality showa pogledam samo 'Farmu' jer tamo ljudi doista rade nešto korisno i konstruktivni su. Kopaju, sade, hrane životinje, grade. Također 'Tvoje lice zvuči poznato' je odličan show jer također moraju pokazati svoje talente za glumu i pjevanje. Nisam protiv licencnih emisija, ali Big Brother smatram skandaloznim, kaže Lilić.
Ipak, prisjetio se kako se nekoć stvarao televizijski program.
- Nisam nostalgičan, ali doista se u tom socijalizmu radilo sistematično. U to vrijeme zakonski je bilo propisano da televizija mora godišnje proizvesti 60 posto domaćeg programa – ne samo dramskog, nego i zabavnog, dokumentarnog, filmskog, informativnog. I zato je u to vrijeme ekranizirano na desetke književnih djela hrvatskih pisaca, od Krleže, Kovačića, Marinkovića, do Ivana Raosa. I danas se repriziraju i rado gledaju serije 'U registraturi', 'Prosjaci i sinovi', 'Putovanje u Vučjak', 'Kiklop', 'Glembajevi'. Ali nije se samo snimalo po književnim predlošcima. U to vrijeme pozvali bi 10-ak najboljih pisaca i dali im da napišu probne scenarije za nove tv-serije. Tako je nastalo Smojino 'Velo misto', tako su nastali 'Gruntovčani' i još mnogo humorističkih serija koje i danas gledamo nakon 50 i više godina, prisjeća se bivši glavni urednik HTV-a.
Temelje Zabavnog programa postavio je Saša Bjelousov. Od 1960. kad je postao urednik, Zabavni program proizveo je niz zabavno-glazbenih, dokumentarnih, igranih i natjecateljskih serija i emisija, od TV Magazina, Muzičkog ateljea, Na licu mjesta, Smjerom putokaza, Jadranskih susreta, Skrivene kamere, Mejaša i već spomenutih igranih tv-serija. I danas se oni stariji sjećaju štoseva koje je ekipa Skrivene kamere predvođena Dragom Bahunom, prodavala slučajnim prolaznicima, od prodaje nevidljivih elektronskih ribica, do molbe da mu pričuvaju koker španijela dok on ode u telefonsku govornicu.
- U to vrijeme Zabavni program imao je fenomenalne pojedince, poput Antona Martija koji je proizvodio vrhunske glazbene spektakle, pa i danas kad je tehnologija napredovala do tada nezamislivih razmjera, ove emisije se ne moraju sramiti kvalitete. Bile su vrhunski realizirane, glazba je bila kvalitetnija i sve to nimalo nije zaostajalo za svjetskim standardima, govori Lilić.
Osim toga, u doba Jugoslavije bilo je iznimno izazovno raditi iz nekoliko razloga:
- Ja ne branim tadašnji sistem, nego branim kvalitetu i način na koji se radilo, napominje Lilić i nastavlja:
- U ono vrijeme Televizija Zagreb neprestano se trudila nadmašiti po kreativnosti i kvaliteti sadržaja jednu TV Beograd ili TV Sarajevo. Osim toga, emisije su se emitirale pred brojnijom publikom, pa su i reklame bile skuplje i televizija je bilježila bolje prihode. Zahvaljujući nezaboravnom Ivanu Šiblu, tadašnjem genijalnom direktoru Hrvatske radio-televizije, Zagreb je uvijek bio prvi po inovativnosti, imao je najbolji zabavni i dokumentarni program. Beograd je imao fantastičan humoristički program i tu su nas uvijek dobili jer su imali vrhunske komičare, ali zato smo mi to nadomjestili serijama kao što je bilo 'Velo misto' ili 'Gruntovčani'. Taj humor u tim serijama bio je kritički i pametan, nimalo prozaičan, prisjeća se Lilić.
Kako kaže, zabrane i cenzure su laž, jer je TV Zagreb uredno proizvodio serije u kojima su svećenici bili intelektualci, a policajci priglupi, u kojima je jedan Roko Prč vikao da želi za Veliki petak jesti bakalar.
- Ponavljam – iz tog vremena hvalim ljude koji su smjeli i znali proizvoditi ono što ljudi žele gledati, a Ivan Šibl nije štedio novac da šalje kvalitetne ljude na edukacije i usavršavanja na BBC, u Njemačku ili Švedsku kako bi vidjeli što se i kako radi vani.
Pored toga, TV Zagreb je otkupljivala i najkvalitetnije strane tv-serije i showove od 'Dinastije', do talk-showa Dicka Cavetta, pa hrvatski gledatelji nisu bili zakinuti ni za što.
- Mi smo izborom otkupljenog programa nadoknadili nedostatak satelitske televizije i interneta, kaže urednik i prisjeća se da su se neke od naših emisija mogle bez problema licencirati i prodavati u inozemstvo.
- Jedna 'Kviskoteka' Laze Goluže je prije 40 godina bio vrhunski proizvod. Također 'Jadranski susreti' su bili prethodnica raznim takvim natjecanjima u spretnosti koje danas gledamo u Americi. S tom razlikom da su naši ljudi stvarali emisije za naše gledatelje i pogodili njihov senzibilitet. Danas se sve to rješava kupnjom licencija. Smatram da i toga treba biti, ali ne smije to biti okosnica programa. Uvjeren sam da i danas imamo ljude koji bi mogli smisliti i stvoriti vrhunski domaći program, ali očito nema volje da se konkurira reality emisijama, smatra Miro Lilić.