Super je pisati knjigu jer si ti kao neki bog, imaš svoj svijet i svoja pravila, rekla je tijekom promocije knjige Mihaela Erceg (25) mlada splitska umjetnica koja svoj osebujan stil prenosi u ilustracije, karikature, animacije, stripove...
No, sada se odlučila i za stepenicu više te je u utorak u Splitu predstavila svoju prvu knjigu 'Ako prođe, prođe'. S njezinim radom su dobro upoznati i čitatelji 24sata koje gotovo svaki dan oraspoloži nekom novom ilustracijom vezanom za serijal tekstova 'Na današnji dan'. Inspiraciju za knjigu izvukla je iz srednjoškolskih dana i poznate dalmatinske kartaške igre 'briškule'.
- Ovaj roman zapravo se temelji na eseju kojeg sam ja napisala u srednjoj školi. Mi smo tada često igrali trešetu i briškuli, bilo to mali odmor, veliki ili na satu. Dok jednom nije došao profesor sociologije, lupio šakom od stol i uzeo karte. Ja sam se tada digla i prosvjedno napisala esej o sociološkoj važnosti kartanja briškule i trešete. Tada sam dobila karte nazad, a druga opcija je bila da mu izbušim gume – našalila se Mihaela.
'Svi Splićani su lijeni', 'Oni žive samo od apartmana', 'Po cile dane leže na plaži i zapravo ne rade ništa', 'Puše duvan i to je to', samo su neki od stereotipa s kojima se susreću Dalmatinci. Upravo na to Mihaela u svojoj knjizi stavlja naglasak.
- Mirjan i Filjo najbolji su prijatelji. Jedan je ekstrovert, a drugi introvert. Obojica su debili, ne znaju što im se događa ni zašto im se nešto događa. Oni nisu bazirani zapravo na nijednoj osobi nego na svim stereotipima koje imamo o Splićanima. Oni imaju 28 godine, svi ih pitaju 'kaš se ženit' , pepeljaru isprazne svako dva tjedna. Oni su točno ono što mi mislimo o Splićanima – kaže nam autorica romana.
Koliko duboko je ušla u srž splitskog temperamenta govori i ovaj citat iz knjige 'Prije mjesec dana, ako ne i malo više, pijani i pod utjecajem nekih droga ilegalnih kod nas, ali legalnih u nekim drugim državama, Mirjam i Filjo su raspoloženo ulagali sve što su imali na karte. Na briškulu u parovima'.
Veliki naglasak u romanu stavlja i na prijateljstvo.
- Ja sam željela napisati knjigu o prijateljstvu jer stalno govorimo o ljubavi, romantičnoj ljubavi, o ljubavi na prvi pogled itd. To je postao teški 'trash'. Prijateljstvo je čak bitnije od tih romantičnih veza, partneri mogu doći i proći, ali oni pravi prijatelji ostaju uvijek- upravo glavni likovi romana pravi su primjer toga.
- Željela sam da budu jedan drugome slamka spasa, da se nadopunjuju stvarima koji drugome fale. Mislim da su prijatelji jako bitni i da nam oni daju nešto što mi sami nemamo – dodaje Mihaela.
Ovaj roman može se nazvati 'stand up' roman, a upravo to novi je hobi ove svestrane djevojke.