Uvodim ljude na Ultru. Ostale informacije u inbox, poruka je koja se ovih dana pojavila u svim Facebook grupama vezanim uz spektakl elektroničke glazbe u Splitu.
- Bok, zainteresiran sam za vaše usluge. Možete li mi reći koja je cijena i kako se ulazi - javio sam se momku koji je 'oglas' postavio. Uskoro je uslijedio odgovor:
- Dođi na parking preko puta Poljuda. Cijena je 300 kuna. Ostalo ti objasnim na licu mjesta - napisao mi je 'oglašivač'. Inače, regularna cijena ulaznice je 560 kuna, tako da je ovo ušteda od 50 posto... I dođem ja na dogovoreno mjesto, a tamo me već čeka ovaj 'poduzetnik'. Momak je, shvatio sam po naglasku, iz okolice Splita, ima nekih dvadesetak godina i djeluje dosta opušteno.
'PAZITE DA VAM NE ISPADNU'
- Upravo je ušla jedna tura. Ući ćeš sa sljedećom, idu svakih pol sata - rekao mi je. Uskoro me pokretom ruke pozvao da ga slijedim iza nekog zidića. Tamo je već čekalo šest partijanera koji su odlučili pokušati na ovaj način ući na festival. Objasnio nam je pravila. Svatko od nas dobio je pravu festivalsku narukvicu ljubičaste boje, kakve su inače trodnevne. Mladić nas je upozorio kako na našim narukvicama ne radi kopča te se one mogu skinuti ili ispasti s ruke.
- Kad budete ulazili, pazite da vam ne otpadnu. Jednom kad uđete, narukvice mi vraćate, tako da može i sljedeća grupa - objašnjavao nam je proceduru ulaska. Dali smo mu po 300 kuna i dobili narukvice. Problem je bio što sam na lijevoj ruci već nosio narukvicu, onu pravu, koju sam dobio uz novinarsku akreditaciju. Morao sam paziti da to ne primijete ni preprodavači, a ni redari. Zato sam prije dolaska obukao dugu majicu, jer pametnijeg rješenja od toga nisam imao. Do Poljuda smo išli zajedno, hodajući jedan iza drugoga. Prvi je išao 'poduzetnik', pa mi, pa njegov kolega. Prešli smo cestu i krenuli u festivalski prostor.
REDARI SE SAMO SMJEŠKAJU
Prvu sigurnosnu provjeru, kao i svi ostali, prošli smo mirno. Redarima je tamo potrebno samo brzinski pokazati narukvice. Dolaskom do prostora za provjeru ulaznica Splićanin nas je uputio u poseban red, vjerojatno zbog dogovora samo s tim redarom. Naglasio nam je da ne smijemo pustiti da se netko progura između nas jer redar zna broj.
I eto nas na ulazu. Trenutak istine. Jesu li nas preveslali ili možemo unutra? Nisam siguran je li redar glumio da na našim narukvicama provjerava ulaznice ili ih je stvarno očitao, ali ušli smo bez problema. Redarka pored njega samo nam se nasmiješila, po čemu sam zaključio kako je i ona u igri. Nakon ulaska odveo nas je nekoliko metara dalje. Skinuli smo narukvice i predali ih.
- Dobro se provedi! - poručio mi je 'poduzetnik' nakon što sam mu vratio narukvicu.
- E i samo da znaš. Još nisam u sistemu fiskalizacije pa ti ne mogu izdati račun za ovih 300 kuna - rekao je kroz smijeh dok se vraćao po novu turu...