Dječji život je poput komada papira na koji svatko ostavlja bilješku, kaže stara kineksa poslovica. Djeca nas čine boljima, oni su, jednostavno, radost. Neka su, nažalost, izgubila radost, ali 'bilješkom' velikih ljudi postala su radosna. Svi stremimo ka domu i obitelji, to je u svakom od nas. U idealnom svijetu.
Za mnogu je djecu samo san, nešto nepoznato, svijet u kakvom nisu živjeli. Nasreću, ima dobrih ljudi koji su djeci pružili dom, postali 'zamjenska' obitelj i vratili im osmijeh na lice. Nažalost, ima ih puno više koji još sanjaju svoju obitelj, nekoga kome će moći reći 'mama' ili 'tata'. A oni koji su posvojili ili udomili dijete, kažu da im je to najbolji potez u životu.
Moju je obitelj snašla velika tragedija, ali u konačnici nas je sve oplemenila. Bio mi je to najbolji potez u životu, priča nam Bruno Marić (46) glasom u kojemu se miješaju ponos, sreća, ali i tuga.
POGLEDAJTE VIDEO:
Bila je 2012. godina. Marićev šogor dobio je srčani udar na 50. rođendan koji je proslavio na poseban način, kao da je znao što ga čeka. Nije mu bilo pomoći i sestra Brunine supruge Danijele ostala je sama s troje male djece. Živjeli su u Osijeku.
- Bila je zima, nakon smrti šogora svaki smo vikend iz Daruvara išli njima u posjet. Nikad neću zaboraviti kad sam ih tako jedne subote vidio kako po snijegu koračaju tužni iz dućana, jedan za drugim. Taj prizor mi je najemotivniji u životu i odmah sam rekao da ih moramo dovesti u Daruvar - otkrio nam je bivši nogometni sudac i nastavio:
- Njihov dolazak u Daruvar za njih je sigurno bio pun pogodak.
On i supruga Danijela imali su već troje djece. No ni sekunde nisu dvojili pomoći šogorici Heleni i djeci te biti uz njih u najtežim trenucima.
- Moja majka heroina odmah mi je rekla: ‘Što jedemo mi, jest će i oni, bit će za sve’. Kod moje mame svi su ručali sljedeće tri godine. I roditelji supruge i šogorice su, naravno, bili u akciji.
U početku nije bilo lako, ali mi smo jedna velika obitelj i sve smo prebrodili zajedno. A mene je to, s ovim odmakom vremena sam siguran, oplemenilo - kaže Marić.
Živjeli su jedni do drugih, a šogorica je ubrzo pronašla posao. Život za obitelj bez oca uz pomoć Marićevih bio je uvelike olakšanje. Dijelili su sretne trenutke i one manje sretne. Ali uvijek su bili zajedno i podrška jedni drugima.
- Uz svoju obitelj puno smo vremena proveli uz šogoricu i njezinu djecu. To zajedničko vrijeme nas je učinilo puno boljim ljudima. Ja sam sad sigurno sretniji čovjek, jer uz svoje troje djece imam još nekoga na svijetu o kome intenzivno razmišljam, pogotovo kad je u pitanju njihova budućnost - rekao je Marić.
I danas su zajedno koliko god mogu, a prije nekoliko godina su njihova druženja bila intenzivna. Kud je Marić išao sa svojim sinovima Antom, Ivanom i Matkom, tamo je vodio i nećake Josipa, Dalmu i Milu. Vodio ih je tako i u Zagreb na rukometnu utakmicu, dodjelu Oskara koje je osvajao, ali bez najmlađih jer bi im bilo prenaporno. To je samo jedan od primjera.
- Uvijek je bolje kad vas je više, vjerujte mi da je s puno djece najbolje. Imam situaciju da sam uz svoju djecu i ženu, koje volim najviše na svijetu, dobio šogoricu koju volim kao sestru, i nećake koji su mi u mislima uvijek te ću se o njihovoj budućnosti brinuti uvijek. A, vjerujte mi, čeka ih sjajna budućnost jer su divni - objašnjava Marić.
'Veliki' u obitelji dobro su se snašli i u teškoj situaciji, najvažnije je bilo kako će biti djeci. A ona su, prema Marićevim riječima, reagirala sjajno. Ostali su bez oca uz Osijeku, ali imali su sreću te su u Daruvaru pronašli novi dom.
- Moram naglasiti da između djece nikad nije bilo nikakve ljubomore. Pazite, to su mala djeca, pogotovo prije nekoliko godina, ali nikakvih problema nije bilo. Vjerujem da su i djeca i nećaci, time što smo se tako zbližili, na kraju postali bolji ljudi. Jako dobro znaju što je zajedništvo u obitelji. Pa i s aspekta kvalitete življenja, ona je puno bolja, koliko god to čudno zvučalo. Ali što vas više ima, to je bolje. Svake nedjelje moji punac i punica pripremaju zajednički ručak na kojemu smo svi zajedno i to je, moram vam reći, neopisivo!
A koliko mu znači da su zajedno i da budu ravnopravni, pokazao je kad je dobivao nagradu za najboljeg suca godine. Na svečanu dodjelu nagrada u Zagreb došao je sa svih šestero djece. Uredne frizure, svi u bijelim košuljama, a dvoje najmlađih 'okitili' su se i kravatama. S njim su izašli i na pozornicu kad su mu uručivali vrijednu nagradu.
- Taj trenutak, kad sam uz svoju djecu i nećake dobivao nagradu, uz rođenje mojih sinova, najsretniji mi je trenutak u životu. Nikad to neću zaboraviti i neizmjerno sam sretan što su u tom trenutku svi oni bili uz mene. To se ne može opisati - dodao je Marić.
- Zbog silne ljubavi i velike obitelji osjećam se posebno! Sretan sam što su u tom trenutku svi oni bili uz mene. To se ne može opisati - dodao je Marić.
Danas su, zapravo, zahvalni jedni drugima. Šogorica i djeca na pomoći kad im je bilo najpotrebnije, a Bruno Marić i njegova obitelj što su im obogatili njihove živote. Tragedija ih je zbližila.
I dalje se često viđaju, pomažu ako negdje 'zapne' a nedjeljni ručak postao im je tradicija koju ne propuštaju već godinama. Tad se najviše osjeti zajedništvo i povezanost obitelji. Smijeha i zabave ne nedostaje.
- Nedjelja je obavezna, zajednički ručak. Kad smo svi na okupu, to je neprocjenjivo bogatstvo. Bilo je tu svega, naravno, pogotovo kad su bili mali, raznih aktivnosti, igre, graje... Sad ne mogu život zamisliti bez nedjeljnog druženja i ručka u vinogradu, svih onih koji smo tamo, a to je šestero djece, šogorica, roditelji, supruga i ja - priča nam Marić.
Šogorica je s djecom sad blizu svojih roditelja. I oni su, kaže Marić, cijelo vrijeme bili na usluzi i od velike pomoći svih ovih godina. U teškoj situaciji svi su pokazali ljudsko lice.
- Roditelji jako puno pomažu, kao i cijelo ovo vrijeme. Divno je kad kao ja, uz suprugu, ‘dobiš’ i obitelj, odnosno njezine roditelje koji su nenadmašni u ljudskoj kvaliteti. Svima je lakše u takvom zajedništvu - rekao je Marić i nastavio:
- Kad ljudi žive u zajedništvu i ljubavi, onda nema problema, bez obzira na to koliko to značilo u materijalnom smislu. Ma zaboravite na to. Vjerujte, u društvu više djece je sretnije i bolje. Ja sam to vidio, a vidi to sve i Bog, već me puno puta nagradio zbog tih stvari.
Bivši nogometni sudac neprestano ističe kako nije učinio ništa 'ekstra', smatra da bi tako postupio svaki normalan čovjek, odnosno da bi svatko pomogao obitelji ako je potrebno. Sretan je što se tog zimskog dana našao u situaciji da vidi šogoricu i djecu kako 'tegle' teške vrećice iz dućana te što je u sekundi odlučio da moraju doći u Daruvar.
Dosad nije želio s tim izaći u javnost, no, nažalost, porazna statistika udomljavanja i posvajanja djece u Hrvatskoj nagnala ga je da progovori o svojoj situaciji. Nada se da bi i druge mogla potaknuti na dobro djelo.
- Gledajte, svjestan sam da ovaj moj čin nije klasično posvajanje ili udomljavanje. Velika je razlika, ta moja situacija, no svi oni koji su djeci pružili dom su za mene veliki heroji jer oni, zapravo, ako su normalni ljudi i bude sve u redu, spašavaju djecu. Zaista se divim tim ljudima i ne mislim ovaj potez koji smo povukli supruga i ja izjednačavati s posvajanjem djece - kaže Marić.
Smatra kako bi se država puno aktivnije trebala primiti rješavanja problema posvajanja i udomiteljstva. Zbog pravnih zavrzlama previše djece ni ne dođe u šansu spoznati što su to obitelj i dom. I neke obitelji se teže odlučuju na taj korak zbog komplikacija koje ih čekaju.
- Nadam se da će društvo pronaći način kako da obiteljima koji su posvojili ili udomili dijete olakšaju život i da im bude sretniji. Stvaranje takvih obitelji mora se maksimalno pojednostaviti. Naravno, nakon što se utvrdi da su ljudi koji žele posvojiti u redu i da bi to bilo dobro za dijete - rekao je Marić.