Novi film Jasmile Žbanić "Quo vadis, Aida" od 3. prosinca može se pogledati u Hrvatskoj pogledati online na adresi ondemand.kinomeetingpoint.ba. To je bio i povod za razgovor s Emirom Hadžihafizbegovićem. Direktor je sarajevskoga Kamernog teatra 55, ali prije svega on je vrhunski glumac koji je uvijek dobivao zahtjevne, karakterne uloge, a jednu takvu igra i u ovom filmu.
POGLEDAJTE VIDEO:
To potvrđuju i brojne nagrade koje je dosad dobivao na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima, i to uglavnom za uloge u hrvatskim filmovima, od kojih se mnogi pamte baš zbog Emirovih maestralnih rola. Pored ostalog, dobitnik je tri Zlatne Arene, zatim Zlatnog lava u Veneciji, Grand Prixa u Cottbusu i Stockholmu te u Minsku, kao i na Durban film festivalu u Južnoafričkoj Republici, da spomenemo samo one najveće. Većinu nagrada dobio je za uloge u hrvatskim filmovima – "Armin" i "Takva su pravila" Ognjena Sviličića i "Karaula" Rajka Grlića. Za svoj doprinos hrvatskoj kulturi dobio je najvažniju nagradu "Vladimir Nazor", kao i hrvatsko državljanstvo jer je zbog umjetničkog rada proglašen osobom od interesa za Republiku Hrvatsku. Osim na filmu, Hadžihafizbegović je jednako uspješnu karijeru ostvario i u kazalištu, pa je odigrao više od 100 uloga u ukupno više od 2500 kazališnih predstava.
Bili ste prijatelj s Mustafom Nadarevićem, a slično kao i on, i vi ste podjednak uspjeh ostvarili i na filmu i u kazalištu. Što vas je još povezalo s pokojnim doajenom hrvatske kazališne i filmske scene?
- Mnogo toga. On mi je bio uzor, moj glumački alter ego, brat od kojeg sam puno toga naučio jer smo puno i surađivali. Od 'Oca na službenom putu' davne 1985., nastavili suradnju 'Kod amidže Idriza', a radili smo i filmove u Sloveniji i Makedoniji. Uvijek sam se divio njegovom nenametljivom autoritetu. Bio je čovjek neizgovorenih riječi, koji je jako dobro prepoznao da živimo u sustavu srušenih vrijednosti, među ljudima opskurnih biografija, ali to nikad nije želio komentirati. Tek nekom gestom pokazao bi da sve vidi, zna i razumije.
Kad ste saznali da ćete igrati ulogu Joke u filmu "Quo vadis, Aida"?
- Jasmila Žbanić sa mnom je razgovarala o tome skoro više od godinu dana prije odlaska na set. Imala je u glavi mene za ovu ulogu, a igram jednog od Mladićevih pomagača koji je sudjelovao u genocidu u Srebrenici. Neizmjerno teška uloga i trebala mi je pun koncentracija da budem uvjerljiv. Jednom sam čak morao prekinuti snimanje scene jer nisam mogao izdržati taj pritisak.
Film tematizira genocid nad stanovnicima Srebrenice u srpnju 1995. godine kad je stradalo 8000 Bošnjaka i smatra se najtežim stradanjem u Europi od Drugoga svjetskog rata.
- Moji roditelji su rodom iz Srebrenice, a 1953. su došli u Tuzlu, gdje sam se i ja rodio 1961. godine. U tom genocidu među poginulima ima i moje rodbine i zato mi je bilo još teže igrati srpskog zločinca. No ova priča se morala ispričati u filmu i dobro je da ga je režirala baš Jasmila Žbanić, s povijesnim odmakom od 20-ak godina. Uostalom, i Spielberg je snimio 'Schindlerovu listu' s povijesnim odmakom od 50-ak godina nakon holokausta i napravio je remek-djelo. Mislim da se ovakvi događaji nikad ne smiju zaboraviti jer onaj tko negira geocid, spreman ga je ponoviti.
Glavna protagonistica je Aida, prevoditeljica kojoj ubiju dvojicu sinova i supruga. Je li ona stvarni lik?
- Ne doslovno, ali sličnu sudbinu doživjele su mnoge srebreničke žene. Film ima dokumentaristički pristup jer vjerno dočarava razvoj događaja u tom gradu i krivnju nizozemskih vojnika pripadnika UN-ovih jedinica, koji nisu poduzeli sve što su trebali. Inače, Aidu igra fenomenalna novosadska glumica Jasna Đuričić, a njezin suprug u stvarnom životu je Boris Isaković, koji je vrlo uvjerljivo odigrao ratnog zločinca Ratka Mladića.
Direktor ste Kamernog teatra 55 u Sarajevu. Kako vam je raditi u vrijeme pandemije? Dolaze li ljudi na predstave?
- Kako mi je raditi? Prije desetak dana oprostili smo se od našeg člana ansambla, voljenoga kolege Dragana Jovičića koji je umro od posljedica korone. Trenutačno su mi i blagajnica, i portir, i stolar na bolovanju i imaju koronu. Ja sam je prebolio u srpnju i poručujem svima da se ne igraju s tom bolešću jer mi je bilo stvarno jako loše. Ipak, apeliram na stožere da ne zabranjuju rad kazalištima jer nismo izvori zaraza. Unatoč deprimirajućoj situaciji, 15. prosinca počinje kazališni Festival 'Jurislava Korenića', na kojem uvijek gostuju najbolje predstave u regiji. Sretan sam da će ove godine iz Hrvatske na festivalu biti 'Tri sestre' u režiji Bobe Jelčića i zagrebačkog HNK. Radujemo se i gostima iz Makedonije, Srbije, Crne Gore i BiH.
Imate li trenutačno ponudu za neku novu ulogu i snimaju li se novi filmovi?
- Sad će točno godinu dana otkako ništa nisam snimao. Glavni razlog je korona, ali raduje me poziv za novi film Antonija Nuića, jednog od najboljih hrvatskih redatelja s kojim sam već radio dva filma – 'Sve džaba' i 'Kenjca'. Snimanje bi trebalo početi iduće godine, a igrat ću veliku i značajnu ulogu.