Brak Lule i Bate Živojinovića trajao je 64 godine. Iako ga je u mladosti pratio glas zavodnika voljenoj Luli svaki dan je pokazivao koliko je voli. Tri i pol godine nakon njegove smrti, i Lula je oboljela i napustila nas je.
Julijanu Dušanović Lulu upoznao je 1958. Bila je, pričao je, klinka, a on samo sedam godina stariji. Bata ju je zavolio i pozvao da dođe u Skopje, kod njegove sestre Nade, a Lula je 'dotrčala' već drugi dan.
- Proveli smo tamo nekoliko dana, a onda je stigao telegram u kazalište. Poslao ga je Lulin otac. U njemu je pisalo ‘Vaš glumac Velimir Bata Živojinović je na drzak i prevarantski način odveo moju maloljetnu kćer. Ako je u roku od 24 sata ne vrati, poslat ću vam policiju’ - rado se prisjećao Živojinović.
Samo koji mjesec poslije, kad je Lula upisala fakultet, a Bata otišao u vojsku, dogovorili su vjenčanje. U skladnom braku proveli su 60 godina. Imali su sina Miljka i kći Jelenu te šestero unučadi koje je Bata obožavao.
- To što jesam dugujem njoj! Ona me je održala. I nikad se nisam zaljubio u drugu ženu - govorio je Bata.
- Otkad znam za sebe Bata je bio uz mene. Već u najranijem djetinjstvu on je bio dio mog života. Poznavao se s mojim starijim bratom, ista su generacija. Zajedno smo odrastali i sazrijevali, osnovali obitelj, djeca su brzo došla. Sve je išlo spontano i normalno, čini mi se da drugačije nije ni moglo biti - rekla je svojedobno Lula.
Naglasila je tada da su oboje bili veoma temperamentni i da je ogromna energija uvijek postojala među njima, čak i pred sam kraj Batinog života. Kad joj je suprug umro, Lula se teško nosila s time. Nikako nije mogla prihvatiti da njezinog Bate više nema.
- Filmovi koje svakodnevno gledam mi podržavaju iluziju da će doći. Često se osvrnem očekujući njegov blag glas i nježan dodir. Srećom, sada su mi kći i neki od unuka tu, pa vrijeme brže prođe u svakodnevnim obavezama i razgovorima. Ali, prazninu koju je Bata ostavio svojim odlaskom ništa ne može nadomjestiti. Vjerojatno, kao i svi oni koji su izgubili svoje najdraže, trudim se živjeti dan po dan, bez dalekog gledanja u budućnost - pričala je Lula.
Najveća Batina želja bila je da se svi opet zajedno okupe, da može opet zagrliti svog sina Miljka. To se nije dogodilo, a Bata je otišao s neizrecivom boli. Vidio ga je pet godina prije smrti, kad je Miljko zbog problema sa zakonom, otišao iz Srbije. Lula se nije mirila s time jer su svi optuženi u njegovom slučaju bili oslobođeni. Svi osim njezinog Miljka. Od oslobađajuće presude, govorila je, prošlo je godinu dana i sada je svima jasno da mu pojedinci, političari, ne dozvoljavaju da se ikada više vrati u domovinu.
Supruga će, govorila je Lula, pamtiti po optimizmu, pozitivnom razmišljanju, stalnoj vjeri u uspjeh...
- Bata nikad nije priznavao poraz. Do kraja svog života ostao je veseo i ostavio nam je u sjećanje samo lijepe stvari. Uvijek ćemo nositi njegovu nježnost i pažnju, a to nije malo. Od samog početka našu ljubav smo koristili kao zajednički neiscrpan rezervoar emocija i snage. Te silne emocije učinile su da se osjećamo kao jedno biće, prolazeći kroz sve lijepe i teške trenutke. Uvijek smo vjerovali u sebe, u nas, zadovoljavajući se malim, a bitnim stvarima u životu, cijeneći svaki dan – objasnila je tada Lula.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZENZACIJA':