O njima govorimo kao o vječitim lutalicama, sakupljačima sekundarnih sirovina i prosjacima, ali ne i kao o glumcima, znanstvenicima... Za njih kažemo da vole život, pjesmu i igru.
Riječ je o narodu koji je porijeklom iz Indije, a jedina knjiga koju su ponijeli iz svoje postojbine je jezik. Kulturu naroda, čiji naziv u prijevodu znači ‘čovjek’, čine jezik, glazba, religija i mitovi. Njihova zastava je plavo-zelena s točkom u sredini, a himna ‘Đelem-đelem’. Oni su Romi.
Šaban Šaulić bio je jedan od najpoznatijih pjevača narodne glazbe, a publika ga je prozvala kraljem narodne glazbe i tu je titulu nosio cijeli život. Rođen je 1951., u Šapcu, a veći dio djetinjstva proveo je u Bijeljini odakle mu je majka.
POGLEDAJTE VIDEO:
Živio je skupa sa starijom sestrom i imali su skroman život tijekom djetinjstva. Otac je prodavao lutriju, a majka je bila prodavačica igračaka. Sestra ga je čuvala dok je bio mali. U to je vrijeme bio talentiran za nogomet i mnogi su mu predviđali karijeru nogometaša.
- Upoznala sam ga kada sam došla u peti razred. Iako je bio dvije godine stariji od mene, išao je u razred u kojem sam ja bila. Nisam sigurna je li ponavljao jedan ili dva razreda, ali bio je predivan dječak. Sjećam se, volio je provoditi vrijeme u dvorištu škole, gdje je s dva prijatelja svirao usnu harmoniku - prisjeća se Slobodanka Rakić Šefer, priznata akademska slikarica za Alo!.
Sa Šabanom je svojedobno išla u isti razred.
- Razrednik je bio strog i drzak, ali Šaban nije bio prkosno, ni svadljivo dijete. Tom čovjeku je smetalo što je on svirao usnu harmoniku, iako je to uvijek radio izvan učionice. Gdje god bi Šaban išao i svirao, mi bismo ga pratili. Razrednik je uvijek vikao i tražio od nas da ga dovedemo, ali nitko od nas nije htio poslušati jer Šaban nije radio ništa loše, nikog nije dirao niti uznemiravao - prepričava i pojašnjava da je Šaban na satovima uvijek bio miran i pristojan.
- Sjedio je u posljednjem redu i nije imao nikakve knjige. Gledao je što mi ostali radimo i mirno čekao da satovi završe. Nikada nije radio vragolije i bio nemiran, a nastavnika je uvijek poštivao. Čak i kada bi ga ovaj kažnjavao, Šaban je samo smireno gledao u pod. Nije se branio i istjerivao pravdu. Kasnije u životu također je bio skroman i jednostavan, a vjerujem da mu život nije bio lak - govori Rakić Šefer.
Već od malih nogu Šaban je pokazivao veliki interes za glazbu i sport. Trenirao je nogomet u klubovima Polet i Mačva, a za njega se ozbiljno zanimao i bugarski Levski. Okušao se i u boksu, ali stric Alija uspio ga je nagovoriti da se ipak profesionalno bavi glazbom jer će tako, rekao mu je, "definitivno zaraditi puno više novca".
Jednom ga je prilikom stric pozvao da pjeva u kavani i tada je sve krenulo. Karijeru je započeo upravo po kavanama, a onda ga je čuo Veroljub Jovanović, prva violina u orkestru Budimira-Buce Jovanovića. Tad kreće njegova profesionalna karijera.
- Strica sam doživljavao kao veliki autoritet i bilo me strah odbiti ga. Tako je zapravo sve počelo - rekao je svojedobno pokojni kralj narodne glazbe.
Prvi album Šabana Šaulića je izašao 1969., kad je imao 18 godina.
Šaban Šaulić priznao je kako ga život nije mazio, a jedan od najtežih trenutaka mu je smrt oca koja se desila kada je pjevač bio na turneji u dalekoj Australiji.
- Kad sam saznao da mi je otac preminuo bio sam na turneji u Australiji. Nisam je mogao prekinuti i morao sam nastaviti sa koncertima. Na bini sam u isto vrijeme plakao i pjevao. To je najgori trenutak u mom životu - rekao je svojedobno sa suzama u očima Šaban u emisiji “Glamur specijal”.
Godine 1985. napisao je pjesmu "Gordana", koju je posvetio svojoj ženi (s kojom je u tom trenutku bio nakratko rastavljen). Pjesme "Dođi da ostarimo zajedno" i "Dva galeba bela" smatraju se jednim od najboljih ikad otpjevanih narodnih pjesama.
Osim ovih, veliki njegovi hitovi jesu i "Uvenuće narcis beli", "Sine", "Danima te čekam", "Snežana", "Odlaziš, odlaziš", "Pozn'o bih te međ' hiljadu žena" i drugi.
Sa suprugom Gordanom ima troje djece, dvije kćerke Ildu i Sanelu te sina Mihajla. Ilda je, iako se Šaban u početku tome protivio, krenula njegovim putem i postala poznata pjevačica.
No, naoko skladan brak poslije deset godina zapao je u ozbiljnu krizu. Zaluđen slavom i popularnošću, Šaban je u to vrijeme žestoko tulumario i često izbivao iz kuće, što je rezultiralo svađama sa suprugom, od koje je u spomenutom razdoblju bio i razdvojen.
No, kralj narodne glazbe dobio je i izvanbračnog sina Roberta, kojega je priznao i plaćao mu alimentaciju do punoljetnosti.
- Ja sam mnogo volio kafanu. Po tri dana sam znao da sa društvom budem tamo bez prestanka. Gordana je to trpjela ali je jednog dana odlučila da se razvede. Došao sam kući pijan i ona mi je dala papir za razvod. Iz bijesa sam ga potpisao, a zapravo nisam ni znao u tom trenutku što sam zaista uradio - izjavio je Šaban.
Često je mijenjao mesto boravka jer je supruga voljela da se seli. Kada su im deca bila mala, kupovali su velike kuće sa dvorištima, ali pošto su oni porasli, mir su pronašli u stanu.
Pokojni glazbenik, koji se u intervjuu za časopis 'Zdravo' 1981. pohvalio kako "zarađuje više od Zdravka Čolića, Bijelog dugmeta i Srebrnih krila zajedno", nikad nije skrivao činjenicu da ne zna svirati nijedan instrument, kao i da nikad nije naučio čitati note, a periku je nosio sve do 2002. godine!
- Svoju glazbu snimam na kasetofonu i tako ispravljam/korigiram samoga sebe dok mi riječi/tekst izlaze iz duše. Ja sam kao slikar naivac, bogomdan umjetnik - izjavio je jednom prilikom Šaban.
Šaban je rado prepričavao anegdotu koja mu se dogodila poslije jednog nastupa kada je na aerodromu zaustavio taksi da ga vozi kući. Taksista ga je pitao za adresu, ali on se nije mogao sjetiti u kojoj kući trenutno živi.
Na estradi je stekao brojne prijatelje, a kuma mu je pjevačica Zorica Brunclik. Dugo se družio sa Miroslavom Ilićem, ali nakon agresije koju je NATO izvršio nad Srbijom, njihovo prijateljstvo se prekinulo.
Pored mnogobrojnih uspjeha, u karijeri je doživio i neugodnosti, a najgora se dogodila u Beču. Tad ga je grupa mladića teško prebila.
- U svome životu baš ništa ne bih mijenjao, jer sam ostvaren i sretan čovjek - izjavio je Šaban nešto prije smrti.
Šaban je pokopan 22. veljače 2019., na Novom groblju u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana. Tokom spuštanja sanduka, svirala je njegova pjesma „Ne plači dušo“.