'Trainspotting' je jedan od najkultnijih i najutjecajnijih britanskih filmova ikada napravljenih. Uradak Dannyja Boylea o heroinu i 'biranju života je definirao generaciju kao malo koji drugi film u povijesti sedme umjetnosti. Obično nije dobra ideja raditi nastavke filmova koji su toliko obožavani da se svaka njihova scena na ovaj ili onaj način uvukla u pop kulturu. Pa opet, T2 Trainspotting nekako uspijeva iskoristiti to breme i ta dva desetljeća koja su iza nas da nam dostavi iznenađuju kvalitetno, introspektivno iskustvo.

'T2 Trainspotting' je ujedno i epilog i dopuna originalnom filmu, a ogroman dio njegovog scenarija se u biti direktno tiče prošlosti, događaja iz kultnog klasika iz 1996. Renton je živio u Amsterdamu i to u financijskom sektoru nakon što je zaribao svoje prijatelje na kraju prvog 'Trainspottinga'. No, nakon što preživi manji srčani 'incident' na početku drugog filma, vraća se u Škotsku da se suoči sa svojim duhovima prošlosti - sa svojim ocem (sada udovcem), i svojim bivšim prijateljima.

Opet susresti ove likove je fascinantno iskustvo, pogotovo zato što se jako malo toga u biti zaista promijenilo. Sick Boy je sada nešto ćelaviji, Begbie je i dalje nasilan i nepredvidljiv, a Spud se nikada nije otarasio svoje loše navike.

Renton se pokušava suočiti sa svojim starim drugovima i ispraviti stvari no vrlo brzo se nađe u središtu nove muljaže - Sick Boy želi pretvoriti svoj trošni bar u bordel. Kao što je bio slučaj i s prvim filmom, priča je samo izlika za pokazivanje likova i dinamika između njih. Niti jedan od ovih antiheroja nije uspješan, sretan, pa čak ni zadovoljan sa svojim životom. Ovo je još jedna melankolična priča o tome kako se Renton želi okrenuti prema budućnosti tako da se suoči sa svojom prošlošću.

Ostatak recenzije pročitajte na IGN Adriji.