Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Pjesma je bila za Doru, ali sam je odlučio pametnije iskoristiti
Glazbenik Tonči Huljić (58) imao je brojne planove za ulazak u novo desetljeće. Prije svega, trebao je raditi na snimanju novog albuma, nastaviti s regionalnom turnejom po Beogradu, Ljubljani, Splitu i Sarajevu, ali to je sve zbog pandemije koronavirusa odgođeno. Ovih dana objavio je pjesmu 'Kiša (Bjankerija', a na njoj gostuje paragvajski pjevač i multiinstrumentalist Victor Espinola.
Za Večernji list objasnio je kako se danas treba imati 'cijeli paket' da bi se proizvod plasirao. Svjestan je, kaže, da njemu dio tog paketa nedostaje zbog godina koje ima, ali smatra da to može nadoknaditi količinom pjesama koje ima i koje su uspjele u svijetu. Rekao je i svoje mišljenje o položaju glazbenika s obzirom na sva otkazivanja zbog virusa.
- Čak i da sad i dođe do relaksacije mjera, nemoguće je da se ti koncerti održe jer su jako skupi s produkcijske strane. Sigurno je da je ova epidemija poharala i kase turističkih zajednica i eventualnih sponzora. Sve ćemo dakle prolongirati za godinu dana. Izbacivati jednu ovako zaraznu i intrigantnu pjesmu je možda bio i samoubilački potez. To je samo pokazatelj moje samouvjerenosti. Dosad imam 17 napisanih pjesama i svaki dan radim nove pjesme. Morat ću malo suspregnuti tu svoju hektičnost - našalio se Huljić.
Novu pjesmu zapravo je napisao za Doru, ali ju je ipak odlučio objaviti i to ne zato što se razočarao u to natjecanje već jednostavno nije zainteresiran.
- Ako netko želi da ga moja pjesma prezentira u Europi, onda se to naruči i radi sustavno i ciljano, za što bolji plasman vani. Ja nikad ne idem gubiti, a smisao svih onih koji se pojavljuju na Dori je da se ispune dječji snovi i da se popne na pozornicu, nešto pjeva i što bude. Pa onda doma u medijima dva mjeseca pričaš o tome što voliš, a što ne voliš i onda te poslije nema. Toga trebaju biti svjesni svi koji s takvim ambicijama dođu na Doru. Eurosong je mjesto gdje se prezentira svoja država, ali ne na način da se sramotimo, kao u većini slučajeva, nego da se zaista pokušamo boriti za pobjedu. Netko radi sustavno na tome, s nekoliko izvođača, s nekoliko tipova pjesama, s autorskim timovima izvana, s tim da se mora imati jasna vizija u što se ide - ističe Huljić i nastavlja:
- Pjesma za Eurosong ne smije biti standardna, ona mora biti atipična i ekscentrična, a kao takva na Dori ne može proći. Mislim da ne treba dati potpune ovlasti publici da odlučuje, nego imati petlju i kazati: 'Sad hoćemo rezultat, da nismo tamo statistička greška i da ne ispunjavamo dječje snove'. Tamo se ne ide da bi se kupila popularnost kod kuće, nego da bi se predstavljala zemlja.
Pomalo mu je blesavo da u Hrvatskoj ima raznih nagrada, a da se ništa od 2000. novog u glazbi nije afirmiralo izvan granica Hrvatske. Ističe kako se sve svodi na to tko ima više pratitelja na Instagramu, a prave muzike nema.
- Inače su Hrvati preopterećeni predimenzioniranošću svih tih natjecanja, silnih Porina, Cesarica, godišnjih nagrada. Imate svega, a muzika je osrednja. Sve ono što danas funkcionira u regiji nastalo je prije 2000. godine. A mi od 2000. svake godine trpamo s nagradama koje su postale redikulozne, pa i onima koji ih organiziraju - govori Huljić. Dodao je i kako je Petar Grašo uspješan jer je konstanta i nije nametljiv, a takvi su, tvrdi, svi njegovi izvođači.
- Bio je idealan da ga tri godine poslije iskoristim kao nekog tko će pokrenuti sasvim novi smjer u hrvatskoj glazbi, da prekine najezdu sisa, guzica, spolovila i svega što je išlo u paketu s reggaeton glazbom. I to se dogodilo preko noći. Odjednom su spore pjesme postale popularne. Ja se trudim okružiti normalnim ljudima, jer jednostavno je dovoljan jedan ekscentrik i budalaš u društvu - našalio se za kraj.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Pjesma je bila za Doru, ali sam je odlučio pametnije iskoristiti
POGLEDAJTE VIDEO: