Njega prati sreća i nadam se da će se tako i nastaviti. Drago mi je da je jedna pjesma dobila toliko potpore na Dori, to se rijetko kada dogodi. Vidjet ćemo kako će Europa reagirati, za sada vidim puno pozitivnih reakcija, rekao je Tomislav Krizmanić (49) za 24sata koji je sad već dvije godine član žirija na izboru pjesama za Doru.
Inače radi u zagrebačkom Zoološkom vrtu kao edukator, a već je 20 godina predsjednik udruge hrvatskih obožavatelja Eurosonga - Eurofest Hrvatska.
- Mi u žiriju moramo poslušati svaku pjesmu pristiglu na HRT-ov natječaj. To je dosta iscrpljujuće jer se pjesme slušaju i po cijele dane. Kako su u pitanju samo audio snimke, mora se uzeti u obzir i potencijal izvedbe i nastupa - rekao je i dodao da im probleme stvaraju i potencijalno kompjuterski uređene snimke.
Kako je objasnio, cilj je napraviti raznoliki izbor pjesama i žanrova kao što je slučaj i na Eurosongu.
- Ne možemo više pričati o tipičnim eurovizijskim pjesmama, to se moglo 80ih i 90ih godina. Za pobjedu se sada sve mora posložiti - od pjesme, teksta pjesme, kostimografije, scenografije, koreografije i same karizme izvođača. Pjevačeva karizma mora odgovarati njegovoj pjesmi i izvedbi. Sve mora biti posloženo, vokal isto. Eurosong je audio vizualan pa je bitno sve prilagoditi i privući pažnju - rekao je.
Za nastup na Eurosongu ključna je jako dobra priprema i potrebna je jako marljivo raditi na nastupu, rekao je Tomislav za sve izvođače.
- Sve je samo stvar pripreme. Koliko pratim što je Baby Lasagna rekao, vidim da on to shvaća i nadam se da će uspjeti u tome. Eurosong je izazov i za one s iskustvom. To su dva tjedna intenzivnog rada što je iscrpljujuće. Našem predstavniku držimo palčeve. Vjerujem da mu je i dodatni teret to što svi imamo velika očekivanja i na to se ne treba obazirati toliko, bitno je da se pripremi najbolje što može i da ne posustane. Ne trebamo pobijediti, ali bi bilo bi super da smo u vrhu - rekao je.
Ono što sada možemo napraviti, kako je rekao, je veliki hype oko pjesme te doprijeti i do onih koji baš ne prate Eurosong.
- Super mi je kako stojimo na kladionici, ali to nije gotova priča. Znalo se dogoditi da neke pjesme u posljednjem trenutku jako odskoče i naprave veliki preokret svojim javnim nastupom. Sve je moguće. O ozbiljnim predviđanjima se može govoriti tek nakon prvih proba - rekao je.
Tomislav Eurosong prati od malih nogu, a prvi koji pamti je 1983. godine kada je nastupao Danijel Popović s pjesmom Džuli.
- Kao mali uvijek sam Eurosong s velikim žarom gledao. No, početkom 90ih sam to 'ozbiljnije' počeo pratiti - ispričao je te dodao da je tada primio i pismo drugih fanova iz Hrvatske.
Oni su ga preko švedskog kluba pronašli i pozvali da se pridruži njihovom društvu.
- U početku je to bio samo neformalni klub ljudi koji je volio pratiti Eurosong. Tako negdje 90ih su se počeli pojavljivati problemi jer smo htjeli organizirati različite aktivnosti, ali nismo imali novac. Trebali smo sponzora, pa smo odlučili registrirati se kao udruga građana. Dogodilo se isto i u drugim državama u Europi. Polako su se tada krenule registrirati udruge. Ja sam tada bio izabran za predsjednika i evo predsjednik sam do dana današnjeg. Ove godine Udruga slavi 20 godina - rekao je.
Njihova Udruga je mala, imaju nekih 40 članova trenutno. Broj članova svake godine varira.
- Imali smo one koji su se učlanili samo kako bi došli do ulaznica za Eurosong. Doći do ulaznice u današnje vrijeme je izuzetno teško. To se može preko nas, ali mora se biti član barem godinu dana. Zadnjih godina broj raspoloživih karata za naše članove je jako mali, a i onako karte moramo masno platiti. Cijena ulaznica, naravno, ovisi o mjestu na kojem se nalazi gledatelj u dvorani. Taj paket je nekada uključivao sve probe, polufinalne i finalnu večer i svakakva događanja uz Eurosong - rekao je.
Dodao je da zadnjih godina sve manje i manje toga ulazi u te pakete. Fanovi si to sve teže mogu priuštiti jer ne samo da moraju izdvojiti novac za ulaznice i za troškove puta, smještaja i hrane. Ulaznice se jako brzo rasprodaju, a kako je rekao, u par sati jako brzo otiđe njih 20 tisuća.
- Ja si to osobno trenutno ne mogu priuštiti, ali taj doživljaj bi svakome preporučio. Naravno, onima koji imaju tu mogućnost. Ja sam bio u Kijevu 2005. godine, tad je pobijedila Helena Paparizou i prošla je na pola metra od mene kad je izlazila drugi put na binu. To je bio veliki doživljaj, iako je taj moj doživljaj bio znatno umanje zbog toga jer nismo uspjeli ući u top 10 s Borisom Novkovićem - rekao je.
Dodao je da je to tada značilo da moramo ići u polufinale i da je bio upitan plasman. Još je vrijedilo pravilo da ima jedna polufinalna večer i da oni koji su u prvih 10 ima zagarantirano polufinalne. Mi smo završili 11., a na kraju iduće godine se dogodilo to da se netko povukao pa smo uspjeli izbjeći polufinale.
- Sada znam da sam se bez veze uzrujao, ali to se dogodilo zbog tih silnih emocija koje osjetiš tamo u toj energiji. Atmosfera u tim dvoranama je nešto nevjerojatno. Ljudi iz cijeloga svijeta dolaze na Eurosong, svi smo izmiješani i svi su baš jako prijateljski nastrojeni i jednaki. Nevjerojatan je osjećaj kada čuješ 10 ili 20 tisuća ljudi da bodri u isto vrijeme pjevače iz različitih zemalja. Svi smo kao jedno bez obzira od kuda dolazimo. U Kijevu je bilo baš posebno zbog narančaste revolucije i u zraku se baš osjećalo da ima jako puno pozitivne energije. Ljudi su se tada izborili za demokraciju i gradom je vladao baš neki poseban osjećaj. Izvan te dvorane je isto sve bilo posebno, uvijek je bilo nekih zabava i aktivnosti i to je svake godine sve veće i veće. Nema mržnje ni negative - ispričao je.
Objasnio je da je Eurovizijska publika jako osjetljiva na kršenje ljudskih prava, pa onda zna biti negativnih reakcija na neke sudionike jer su temeljne vrijednosti jednakost i uključivost. Kada se organizira Eurosong, kako je rekao, nacionalna televizija nije prepuštena sama sebi. U organizaciji sudjeluju ljudi sa dugogodišnjih iskustvima, Europska radiodifuzna unija i mnogi drugi.