Nabio sam nos, ali nisam izgubio ponos. To je najvažnije, rekao nam je u nedjelju s osmijehom Ibrica Jusić (79). Unatoč tome što je pao i ozlijedio nos zbog mačka, nastupio je na Splitskom festivalu.
- Cijeli život sam odrastao uz mačke. Psi su došli poslije. Mog mačka Kikija pokupio sam prije 14 godina na metar snijega. Bio je mačić. Netko ga je bacio u rupu u snijegu i evo, već 14, 15 godina putujemo zajedno. Kiki, moj pas Simba i ja smo triofantastikus, putujemo zajedno - nastavio je Jusić nakon što je na Prokurativima otpjevao pjesmu 'Orlando'.
Ove godine slavi 60 godina karijere.
- Godine idu, ali dobro još hodamo. Ako mi je Bog dao talenta, onda mi je dao da i taj talent dijelim s ljudima koji me žele slušati i gledati. Pa i platiti da od toga živim. Sretan sam jer pripadam jednoj generaciji, možda posljednjim Mohikancima koji su živjeli za glazbu, a kao posljedica je došlo da mogu živjeti od glazbe - rekao je te dodao kako će proslava 60 godina karijere biti 5. kolovoza u Dubrovniku.
- Mislim da će ova godina dobro podebljati penziju - istaknuo je.
Večeras nema prevelikih očekivanja.
- Meni je drago kad vidim da je pjesma dobro prošla. To mi je nagrada - rekao je.
Veliko osvježenje bilo mu je kad je na Splitskom festivalu pjevao Zlatan Stipišić Gibonni.
- Tih 90-ih konačno da se prijavio neki kantautor poslije Arsena da ga može danas/sutra naslijediti - istaknuo je.
Prisjetio se i svojih početaka.
- Danas se svim mladima žuri. Sjećam se svojih početaka, kad me je moj Pero Gotovac, koji me nagovorio da iz Dubrovnika dođem u Zagreb, nagovorio da ne odem raditi u Njemačku kao tapetar. Da sam otišao, možda bi danas sjedili na mojim zicevima haha. On je bio moj prvi mentor, štitio me, pomagao mi - zaključio je.