Iako copyright čuva autorsku i umjetničku slobodu, ujedno ih i ograničava. Vječno mu je suprotstavljen copyleft, odnosno ideja da glazbu, koju, kao i mnogo toga drugog, možemo dijeliti, a da ništa ne izgubimo, kaže Borut Šeparović (47).

Kolektiv Montažstroj kazališnog redatelja Šeparovića i predstava “A gdje je revolucija stoko?” imat će premijeru u četvrtak u zagrebačkom ZKM-u. Šeparović je krenuo od glazbe s albuma “Paket aranžman”’ koji je 1981. objavila diskografska kuća Jugoton i koji je bio pokretač novog vala, a na njemu su bile pjesme Idola, Šarla akrobate i Električnog orgazma.

- Uzeo sam Mona Lizu jugoslavenske pop - kulture, glazbenu ikonu tog vremena koja je, barem smo tako mislili, bila revolucionarna jer je najavila bunt i obećavala slobodu. No s godinama, kao i kod drugih diskografskih proizvoda, sva njezina obećanja postala su prije svega roba. A to se zbiva i sa svim pokretima, pa i punkom, koji je nastao kao glazbeni bunt protiv tadašnjih vrijednosti - rekao je Šeparović. U predstavi igraju Konrad Mulvaj, producent i bivši član benda Overflow, te gitarist i glazbeni kritičar Ante Perković. Tu su i maturantica Buga Klara Blanuša (18), najmlađa volonterka Šeparovićeva projekta “55+”, apsolventica sociologije i etnologije Nataša Mihoci (26) te nezaposlena arhitektica Andreja Dodig (32).

Djevojke na dojkama nose političku poruku: C na desnoj označava copyright (simbol zaštite autorskih prava), a na lijevoj izmišljeni copyleft.