Tin Mlivić natjecao se u RTL-ovu showu “Anno – ljeta gospodnjeg 925.”, a gledatelje je nasmijavao spačkama koje je priređivao suparnicima u dvorcu Ribnik.
Ide u četvrti razred srednje medicinske škole u Zagrebu, a mjesečno zarađuje više od prosječnog Hrvata na račun popularnosti na društvenim mrežama. Svoju je dramatičnu životnu priču krio godinama. Roditelji su ga se odrekli nakon njegova rođenja, a on još i danas zna prijateljima govoriti da mu roditelji rade u Njemačkoj. Nije ga, kaže, sram, ali ne želi da ga ljudi sažalijevaju.
POGLEDAJTE TINOVU ISPOVIJEST U VIDEO SPECIJALU:
Brat ostao s roditeljima
Tinova majka, tvrdi Vinkovčanin, opravdavala se nakon njegova rođenja da ga ne može uzdržavati. Žalila se da je dijete trošak koji si ne može priuštiti. Tata ga kao novorođenče nije niti posjetio. Očevi roditelji, baka i djed, odveli su ga u svoj dom nedaleko od Vinkovaca kako dječak ne bi završio u domu za nezbrinutu djecu. Samo devet mjeseci nakon Tinova rođenja rodio se njegov biološki brat. On je od rođenja živio s roditeljima. Tinovi majka i otac imali su još šestero djece, a on je braću i sestre upoznao tek kad je napunio sedam godina.
- S bakom i djedom živio sam u Otoku kraj Vinkovaca, a često smo boravili i u Zagrebu, gdje je baka imala stan. Moji biološki roditelji tad su živjeli u obližnjem selu Blace. Rijetko su dolazili k nama, a ja nisam ni znao da su mi to mama i tata - kaže Tin. Odmalena se osjećao kao crna ovca u obitelji. Baka i djed pokušavali su mu nadomjestiti roditelje pa su mu ugađali kako su znali.
Prvi dan u školi
- Tetke, sestrične i bratići prigovarali su baki i djedu da su prema meni bili zaštitnički nastrojeni. Oni su mi u djetinjstvu priuštili sve što su mogli i nikad mi u materijalnom smislu ništa nije nedostajalo. Rodbina mi je znala spočitavati da sam neželjeno dijete svojih roditelja i govorili su mi da sam kopile, ali se nikad, koliko se sjećam, nisam rasplakao zbog toga - rekao je Tin.
U vrtić nije išao jer je obitelj čuvala mračnu tajnu. Svoj prvi dan u školi pamti po tomu što su ga, za razliku od većine djece koji su došli s roditeljima, u razred dopratili djed i baka.
- Sve klince doveli su mama i tata, samo mene nisu. Tad sam se prvi put upitao zašto nemam roditelje jer sam u parkovima vidio vršnjake koji su se igrali s roditeljima. Bio sam ljubomoran na ostalu djecu. Nešto mi je nedostajalo. Poželio sam da i mene mama gura na ljuljačci. Pitao sam baku što je s mojim roditeljima. Ona mi je objasnila, koliko je mogla objasniti prvašiću, da ne živim s njima, ali ako želim da će me pokušati odvesti njima - prisjetio se Tin.
Njegova je baka uvjerila roditelje da Tin pokuša živjeti s njima, makar ga nisu željeli. Ulazak u obiteljsku kuću roditelja, koji su tad živjeli u Šarengradu, Tinu je bio još šokantniji jer je ondje zatekao braću i sestre za koje nije znao da postoje.
- Ne pamtim dan kad sam upoznao obitelj ni po čemu posebnom. Bio sam povučen, pa ne mogu izdvojiti posebno lijepe ili ružne trenutke toga dana. Mama je pripremila malo posebniju večeru za sve nas. Igrao sam se, uglavnom sam, u kući jer mi je bilo teško odjednom prihvatiti toliko ljudi, kaže Tin.
Desetak dana nadao se da će ostati u svojoj obitelji. Prebacio se iz osnovne škole u Vinkovcima u novu školu u mjestu gdje su roditelji živjeli s njegovim braćom i sestrama. No tada su krenuli problemi. Vratio se baki i djedu, a mamu više nije vidio.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prihvatio je svoju sudbinu
Tata je još nekoliko puta navraćao u kuću gdje je živio s bakom i djedom, ali Tin s njim nije razgovarao.- Odgojili su me baka i djed i njih smatram roditeljima. Imao sam traume i u djetinjstvu i u pubertetu. Kao dječak sam imao noćne more i znao sam se buditi u sred noći vrišteći, a u pubertetu sam rezao noge, ruke i trbuh. Na rukama sam nosio desetke narukvica kako bih sakrio ožiljke - ispričao je Tin. Prije godinu i pol odlučio je suočiti se sa svojim životom. Prihvatio je svoju sudbinu i prestao se sramiti svoje životne priče.
Prate ga deseci tisuća ljudi
- Znao sam da moram, da bih uspio, preuzeti stvar u svoje ruke. Danima sam gledao svoj odraz u ogledalu i jednog sam dana odlučio da ću uspjeti unatoč svemu. S vremenom sam počeo zarađivati na društvenim mrežama. Prate me deseci tisuća ljudi zbog kojih veliki svjetski i domaći brendovi žele da ih reklamiram. Počeo sam to raditi, trudio sam se i s vremenom počeo vjerovati u sebe. Želim svojim primjerom ohrabriti sve koji se bore s nekim problemom da se prestanu kriviti i da svoj život uzmu u svoje ruke te ga učine boljim - priča marljivi Tin.
Profesori u novoj školi ga hvale jer je uporan i trudi se. Niže odlične i vrlo dobre ocjene, a od zarade na društvenim mrežama plaća si stan u Zagrebu, kamo se preslio kako bi maturirao i stvorio ozbiljnu karijeru od reklamiranja na društvenim mrežama.