Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća Tihana Harapin Zalepugin (73) iz Varaždina je došla u Zagreb na studij ekonomije. Nekoliko mjeseci kasnije bio je izbor za Miss Ekonomije. Natjecala se i Tihana.
- Bila sam pratilja, ne pobjednica. Bilo je to jako lijepo natjecanje, jako lijepa vremena. Došla sam u Zagreb i rekla: 'E sad je Zagreb moj'. Bila sam odlična studentica, na predavanjima uvijek u prvom redu. A slušajte, nas se upisalo tri tisuće, a samo nas je stotinu diplomiralo te 1974. godine. Bila sam uvijek odgovorna prema poslu i roditeljima - prisjeća se Tihana Harapin Zalepugin.
O počecima modelinga
Bili su to počeci modelinga u bivšoj državi, bilo je toga i nešto ranije, ali neusporedivo s današnjim vremenom. Tihana Harapin Zalepugin 'ne da' na ta vremena.
- Mi nismo bili nikad rubni, ni u čemu. Na Hvaru je tih godina bio Modefest, tu sam 'prohodala', modno, naravno. Kad kod nas su došli Guy Laroche, Paco Rabanne, Cerruti... Eto, oni su bili na Hvaru, nosili revije. Tu su se tad stvarali i prvi naši dizajneri. Onda je osamdesetih godina došla udruga, a bilo je tu više avangardnih, naprednih dizajnera. Neka su se imena jako razvila, stvarali su predobre kolekcije. Sjajnih je bilo, poput Keti Balogh, Žuži Jelinek... - kaže Tihana.
Bila je oduvijek uz modu, estradu. Logičan je to bio slijed njezina djetinjstva.
- U srednjoj školi sam glumila, bila sam Sofija u 'Juran i Sofija', pa Olivija u 'Tri kralja', plesala balet u osnovnoj. Moj me životni put uvijek vodio uz estradu. Pazite, pa moj je otac bio nekoliko godina zaredom proglašen najboljim humoristom, bio je u Enciklopediji enigmata. On mi je usadio tu ljubav - govori nam.
'Mi smo bili talenti'
Nije im bilo lako tih godina. Iskustvo su skupljali preko medija, uglavnom.
- A učili smo puno iz raznih revija. Pomagale su puno Nuša Marović, Bernarda Marovt, jedna od najljepših, pa Irena Uhl... Baš je Nušu na Hvaru zapazio Guy Laroche i odveo je u Pariz, poslije je tamo ostvarila veliku karijeru. No uvijek smo se držali zajedno, pomagali smo jedni drugima - priča nam Tihana pa nastavlja:
- Valjda smo bili talenti, a upijali smo što smo vidjeli vani. Prenosili jedni drugima, bili smo jako dobra ekipa. Pa i danas smo u vezama, kontaktima. Bila je tu Nada Abrus, koja je poslije otišla u glumu, pa Branka Habek, Loredana Bahorić... Mi u Zagrebu smo imali dvije velike agencije, Umah, udruženje manekena i Modra. Regina Jeger i Miljenko Čičak su bili tamo i bili su zaista dobri organizatori. Oni su bili uz bok inozemnih zahtjevima, možemo biti ponosni što smo uz njih odrastali. Jer nitko od nas skoro nije završio 'škole manekenstva', bili smo talenti. Ne sjećam se da je ovdje bilo, primjerice, škola poziranja i manekenstva.
Kaže nam kako su glumice i glumci možda bili popularniji, ali i moda je bila, naravno, kao što je to i danas - dio glamura.
- Moda uvijek donosi glamur, i onda je bilo tako. Revije su uvijek zanimljive, ipak je to malo glamuroznije od svakodnevice. U to vrijeme i u svijetu i kod nas bili su jako popularni glumci i glumice. Oni su nam bili uzori oblačenja, friziranja, ma svega. Manekenstvo je tad bilo ipak u začecima, nismo baš bile zvijezde - kaže Tihana.
Prvi veći honorar dala za Fiću
Razlike su velike u odnosu na danas.
- Mi smo si sami bili i stilisti, frizeri, šminkeri... Danas je to ipak drugačije. A honorari? Za prvi veći kupila sam si polovni narančasti Fićo i opremila stan. Dolazila sam po roditelje i vozila ih, bila sam baš jako ponosna.
Nakon završenog Ekonomskog fakulteta i nekoliko godina manekenstva, Tihana Harapin Zalepugin zaposlila se u direkciji Koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski". Sve to iskustvo poslije joj je puno pomoglo. Njezino ime danas je sinonim za manekenstvo i modeling, izbore ljepote... Otvorila je modnu agenciju Talia.
- Bilo je to 1998. godine. Razmišljala sam ekonomski, znala sam organizirati stvari, razna događanja, u 'Lisinskom' sam naučila i menadžerski dio, kao i PR uz divnog Ivana Cerovca, tadašnjeg direktora. Sve se to sabralo, sva ta znanja i iskustva iskoristila sam u svojoj agenciji - priča nam Tihana Harapin Zalepugin.
Kroz njenu školu su prošle mnoge
Kako je sama rekla, u počecima je imala malo pomoći 'sa strane', odnosno nije bilo tih škola i agencija koje su se bavile tim mladim djevojkama. Ona je to promijenila.
- Kao Djevica sve vidim, moje djevojke vrlo brzo su iskočile. Vježbala sam ih, učila, kritizirala nakon svake velike revije. Rekla bih toj mladoj djevojci da je bila odlična, ali, primjerice, upozorila bih je: 'Nemoj spuštati ruku, dizati glavu...'. Kroz kritiku su, zapravo, izrastale u jako dobre modele. Puno generacija prošlo je kroz tu agenciju, mnoge su danas majke, supruge, poslovne žene. Ponosna sam na svoj rad - rekla je Tihana.
'One su ostavile trag...'
Posebno je izdvojila sredinu devedesetih prošlog stoljeća, direkciju za Miss. Iznjedrile su, kaže, krasne misice i pratilje.
- Vanja Rupena, Branka Bebić, Anica Martinović, da ne nabrajam dalje... Sve su ostavile traga u medijskom prostoru. U Direkciji Miss Hrvatske rad mi je posebno drag. I to tijekom cijele godine, ne samo onih mjesec dana uoči izbora. Smišljeno smo podržavali jedni druge, razmišljali kako i gdje smjestiti koju djevojku, da već u polufinalu imamo 40 prekrasnih djevojaka. Pa finalni izbor, sve je pratila televizija, svi su bili jako uključeni. I izbor je svima bio zanimljiv, raspravljalo se o tome, bile su velike polemike, tko je trebao pobijediti. Na poslu je to bila tema dana. Posvetili smo se potom pripremama za svjetska natjecanja, pripremali ih za nastup. Pa te mlade djevojke su se preko noći morale naučiti ponašati s nekim starijim ljudima, upućivati na neka dnevna događanja, da ne ispadne da su izvan svakodnevice... Ipak, to su sve mlade djevojke. I ona mora znati govoriti, ponašati se, odjenuti, sve to mora znati. Jedno je neki podnevni event, nešto sasvim drugo je večernji, ma ima puno toga. Te djevojke odrasle su preko noći nakon izbora - rekla je Tihana, pa se na kraju još jednom prisjetila svog narančastog Fićeka.
- U Dežmanov prolaz još se moglo autom. Bila sam tamo parkirana, a u obližnjem kafiću Saša Zalepugin i Malnar. Meni su se noge odsjekle, nisam se mogla isparkirati, blokirala sam i morala sam moliti u kafiću da izađu u rikverc...