Pravog imena Johnny Allen Hendrix, rodio se u Seattleu, 27. studenog 1942. godine. Prve tri godine njegova života, odgajala ga je majka Lucille, dok je njegov otac Al služio u vojsci za vrijeme 2. Svjetskog rata.
Ožiljci iz djetinjstva
Nakon Alovog povratka iz rata, svađe supružnika Hendrix bivale su sve učestalije. Oboje su bili ovisnici o alkoholu. Agresivne svađe plašile su malog Jimija, koji bi utočište nalazio u ormaru. Jimi, odnosno Johnny, imao je brata Leona s kojim je bio vrlo blizak. Par Hendrix troje svoje najmlađe djece, Josepha, Kathy i Pamelu dali su na posvajanje.
Kada je Johnnyju bilo četiri godine, Al je odlučio svog sina preimenovati u James Marshall, jer je saznao da ga je Lucille varala s muškarcem imena Johnny. Jimi je mrzio to ime pa su ga prijatelji, braća i susjedi radije zvali 'Buster', kako se sam prozvao.
Jimijevi roditelji rastali su se kada je on imao devet godina, a skrbništvo nad njim i njegovim bratom Leonom dobio je Al. Jedna od njegovih djevojaka kasnije je tvrdila da joj se Jimi povjerio, tvrdeći da ga je kao dječaka seksualno zlostavljao 'nepoznati čovjek u uniformi'.
Ključni trenutak - ukulele iz smeća
Hendrix je tijekom osnovne škole sa sobom svuda nosio metlu koja mu je predstavljala gitaru. Glazbenik je poželio biti slušajući Elvisa Presleyja. Školska psihologica zamolila je Jimijevog oca da mu kupi gitaru, jer mu je, smatrala je, bila potrebna za psihičku stabilnost.
Iako je Al odbio kupiti Jimiju gitaru, svog je sina odveo do kuće jedne stare žene koju su morali isprazniti. Jimi je tamo među smećem pronašao ukulele sa samo jednom žicom i tu je sve počelo. Zatvoren u svojoj sobi satima, maleni je Hendrix učio svirati po sluhu, uz ploče Elvisa i B.B. Kinga.
Godinama poslije, kada je Jimi imao 15 godina, tata Al je napokon shvatio da sinova strast za sviranjem nije samo faza stoga mu je kupio prvu gitaru za svega pet dolara. No postojao je jedan problem. Jimi je bio lijevak, a njegov otac je smatra da je to 'đavolji znak' te ga je tjerao da sve radi desnom rukom, pa tako i svira gitaru. Tinejdžer je tada naučio svirati gitaru za dešnjake s obrnutim rasporedom žica. Upravo to je, kažu stručnjaci, doprinijelo Hendrixovom neviđenom umijeću sviranja i stvaranja glazbe.
Odlazak iz vojske i prva odbijenica
Šesnaestogodišnjem Jimiju je majka umrla od ciroze jetre, a otac njemu i Leonu nije dao da idu na sprovod. Dao im je samo čašu viskija, uz objašnjenje da se 'tako muškarci nose sa gubitkom'.
Jimi je bijeg našao u glazbi te joj sve sve ozbiljnije posvećivao, no tinejdžerski hormoni i tragičan gubitak majke učinili su svoje pa se gitarist odao delinkvenciji. Jednom prilikom je s prijateljima ukrao auto. Nakon što su se provozali gradom, uhvatila ih je policija. Kako bi izbjegao zatvorsku kaznu, Jimi se prijavio u vojsku. Ubrzo mu je jako nedostajala gitara te je molio oca da mu je pošalje. Zbog nje je često ignorirao svoje dužnosti, a drugi vojnici bi ga zadirkivali što je toliko opsjednut instrumentom.
Nakon nešto više od godine dana, Jimi je časno otpušten iz vojske. Preselio se u Tennessee gdje je s kolegom iz vojske, Billyjem Coxom, osnovao bend 'King Kasuals'. Istražujući glazbenu scenu, Jimi je tamo prvi put vidio gitarista, imena Butch Snipes, da svira zubima te mu je to, mnogo godina kasnije, poslužilo kao inspiracija.
Pod imenom Jimmy James, Hendrix je počeo odlaziti na audicije i svirati s velikim imenima poput The Isley Brothers i Little Richard. U tom periodu ga je čula djevojka Keitha Richardsa i oduševljenja njime, predstavila ga svom dečku, gitaristu Rolling Stonesa. Keith je Hendrixa odmah odveo menadžeru i producentu Stonesa. Oni su, naime, zaključili da Hendrix nije dovoljno talentiran te ga odbili.
Renesansa u Londonu
No Richards je Hendrixa usmjerio basistu slavnih The Animals, Chasu Chandleru, koji je napustio bend i htio se posvetiti menadžmentu i produkciji. Chas je gotovo istog trenutka odveo Jimija u London te mu predložio da snimi obradu pjesme Billyja Robertsa 'Hey Joey'. Oduševljen Hendrixovom verzijom, Chas je odmah s njim potpisao ugovor te ga nagovorio da umjesto Jimmy James svira pod imenom 'Jimi Hendrix'. Ubrzo je Chandler prikupio i druge glazbenike te zajedno s Jimijem osnovao legendarni 'The Jimi Hendrix Experience'.
Hendrix je u prvih nekoliko mjeseci u Londonu upoznao i Erica Claptona koji je Hendrixa prvi put vidio kako svira. - Svirao je svakim mogućim stilovima, zubima, iza vrata, imao je hrpu trikova. Odsvirao je i otišao s pozornice, a moj života se zauvijek promijenio - ispričao je kasnije Clapton.
Nakon Claptona, Hendrix je imao prilike očarati najveće rock zvijezde svog vremena. U londonskom klubu, zasvirao je pred Lennonom, McCartneyjem, Jeffom Beckom, Peteom Townshendom, Brianom Jonesom i Mickom Jaggerom. Svi su ostali bez riječi, a Hendrix je ubrzo postao zvijezda.
'Čudovište' na pozornici
Godinu dana nakon dolaska u London, Chas i Jimi sa bendom krenuli su na europsku turneju. Dali su si u zadatak da se pokušaju istaknuti iz mase rock bendove koji su na pozornici uništava gitare i bacali se u publiku. Krajem ožujka 1967. godine, uoči koncertu u London Astoriji, odlučili su na pozornici zapaliti gitaru.
Tijekom pjesme 'Fire' kojom su završili svoj 45-minutni set, Chandler je kriomice zalio Jimijevu gitaru pinom za upaljač. Hendrix ju je zatim zapalio, a gusti se dim dignuo do stropa. Prije no što je vatra ugašena, Jimi si je uspio spaliti prste te je zbog ozljeda završio u bolnici nakon koncerta.
Album 'Are You Experienced' mjesecima nije silazio sa britanskih ljestvica, a danas ga nazivaju albumom koji je zauvijek promijenio tijek glazbe. Jimi je postajao sve divlji na pozornici, a iza njega uživao je, više no ikad, u drogama i ženama.
'Povučen, tih i sramežljiv'
Svoju rodnu Ameriku osvojio je tek nakon nastupa na Monterey Pop Festivalu, gdje je također zapalio gitaru te time šokirao, ali i oduševio publiku. Drugi put ih je ostavio bez riječi na Woodstocku 1969. kada je već bio najplaćeniji rock glazbenik na svijetu.
Jimi je tada odsvirao američku himnu na do tada neviđen način. Njegova se duga, distorzirana, psihodelična verzija smatrala porukom protiv rata u Vijetnamu.
- To je bilo kao da govorim 'naprijed Amerika', a svirao sam je tako da opišem trenutni zrak u zemlji, koji je pomalo statički - kazao je Jimi. Mnogi taj trenutak opisuju kao jedan od najznačajnijih šezdesetih godina.
No bez obzira na svoje performanse i eksplozivnu glazbu, Jimi je privatno bio povučen i tih, sudeći prema svjedočanstvima njegovih suvremenika. Hendrix je uoči svoje smrti kolegici Patti Smith priznao da se grozi tuluma i da je jako sramežljiv. Isto su za njega rekli i producenti koji su s njime provodili puno vremena u studiju, gdje bi Jimi sjeo sa strane i čekao da mu se netko obrati.
Osim po sramežljivosti, prijatelji, kolege i djevojke ga se sjećaju po tome što je svaki budan trenutak provodio sa gitarom u ruci. Čim bi se probudio, stavio bi si remen od gitare preko leđa i otišao bi po kavu. Nerijetko je s njome zaspao pa čak i odlazio na WC.
Nenadani kraj i sumnjive okolnosti
Hendrixova svjetska karijera trajala je samo četiri godine. Osim pisanju, snimanju i sviranju glazbe, posvetio se i vlastitom glazbenom studiju, Electric Lady Studios, u kojem je prvi put snimao 1970. godine, nekoliko mjeseci prije smrti. Nakon velikog tuluma otvorenja studija, Jimi je sjeo avion za London kako bi nastavio svoju europsku turneju.
No odmah pri povratku u Englesku, nešto nije bilo u redu. Početkom rujna, jedan je koncert napustio nakon samo tri pjesme, uz riječi: 'Već dugo sam mrtav'. Nakon toga, bijesna publika ga je izviždala u Njemačkoj jer je otkazao koncert prethodne večeri.
Poslije koncerta, bend je napustio njegov dugogodišnji basist Billy Cox. Jimi je tada ostatku benda priopćio da razmišlja da napusti menadžera Michaela Jeffreyja jer mu se više ne radi pod pritiskom. Turneju nije niti htio nastaviti te je samo razmišljao kako da se vrati svom novom studiju. Bio je premoren i lošeg zdravlja.
Dane nakon posljednjeg koncerta provodio je u Londonu s djevojkom Monikom Dannemann. Prema njenoj priči, pili su vino i družili se do sedam sati ujutro. Ona se probudila u 11 te ga je pronašla bez svijesti na podu njihove hotelske sobe. Proglašen je mrtvim u bolnici St Mary Abbot u 12 i 45.
Hendrix se ugušio u vlastitoj bljuvotini u 27. godini života. Umro je od posljedica trovanja barbituratima. Točne okolnosti njegove smrti su nepoznate stoga su predmet raznih teorija. Jedan od članova Jimijeve koncertne ekipe, James 'Tappy' Wright, u svojoj knjizi tvrdi da mu je menadžer Jeffrey priznao da je 'morao ubiti Hendrixa jer bi izgubio sve'.
U knjizi, Tappy navodi da je Jeffrey otkrio da je došao u hotelsku sobu gdje je Jimi bio s djevojkom te mu u usta nagurao hrpu tableta i to sve zalio vinom, koje je Hendrix rijeko pio. Nakon glazbenikove smrti, Jeffrey je, kao jedini korisnik Jimijeve police životnog osiguranja, dobio dva milijuna dolara. Jimijev menadžer umro je u avionskoj nesreći 1973. godine.