U tramvaju, na Dolcu... ljudi mi masovno prilaze, izražavaju sućut. Tek sad osjećam koliko je bio omiljen u narodu, dio njega. Svaki čas mi netko priđe, rekla nam je Tihana Harapin Zalepugin. Njezini dani ispunjeni su tugom, boli. Sedam tjedana svaki dan je bila uz svog Sašu. Sjedila je uz njegovu postelju, držala ga za ruku, hrabrila ga, gledala kako mu je, a svaki dan bio je sve lošije. Ipak, ni jednom pred njim nije zaplakala, nije mu pokazala koliko joj je teško. Sedam tjedana nije spavala kako je trebala, i sad gleda njegove stvari, a njega nema. Od trenutka kad je otišao iz kuće je tako.