Ja sam ti već rekao da želim reći istinu o sebi. Nešto me tjera da moram progovoriti. Danima me kljukaju injekcijama. Sva sreća da ima ljudi koji me razumiju. Noćas nisam oka sklopio, ali ja moram živjeti! Ima onih koji misle da foliram, Kad bi samo znali što sam sve proživio..., rekao je pjevač legendarnog Atomskog skloništa, Sergio Blažić Đoser novinaru Armandu Černjulu 3. rujna 1985. godine. 

Pjevač Atomskog skloništa umro je u pulskoj bolnici 18. siječnja 1987. godine. S Hodgkinovom bolešću, odnosom rakom limfnih žlijezda borio se 16 godina. Pokopan je dva dana kasnije, a ispratilo ga je više od 4000 ljudi. Unatoč njegovoj želji da mu na sprovodu sviraju rockeri, ispraćen je uz zvukove limene glazbe. 

Sergio Blažić Đoser tražio je lijek za svoju bolest godinama no nikada ju nije našao. Umjesto toga, posvetio se glazbi za koju je živio, nastupajući u pulskoj grupi Hush, koparskoj Bumerang te naposljetku Atomskom skloništu s kojim je postigao najveće uspjehe. S 'atomcima' je snimio osam albuma te nekoliko singlova. 

Između punjenja dvorana s Atomskim skloništem i snimanja u studijima, Đoser se tiho borio s opakom bolešću. Rijetkima je o tome pričao, a tek kada je tijekom nastupa počeo sjedati na stolac, počelo se pričati o njegovom zdravstvenom stanju. Između koncerata, pjevač bi ležao u sobi jedne od zgrada Onkološkog instituta u Ljubljani gdje se odupirao bolesti. Na životu ga je, rekao je jednom prilikom, održavala glazba. 

Preminuli tekstopisac Boško Obradović koji je od samog početka surađivao s Atomskim skloništem, 1978. godine napisao je za njih pjesmu 'Saznao sam dijagnozu'. U njoj, Đoser pjeva o modernom društvu koje je izumilo atomsku, hidrogensku i neutronsku bombu, ali ne i lijek protiv raka. Boško nikada nije otkrio je li pjesmu posvetio upravo pjevaču koji je za svoju dijagnozu saznao 1971. godine. 

- Umjesto atomske bombe/ mogli ste pronaći lijek/ da proživim svoj vijek./ I dok pjevam o ljudima/ napustila me sreća/ u cvatu civilizacije dvadesetog stoljeća - stihovi su znakovite pjesme. 

Atomsko sklonište posljednji je put nastupalo sa Sergiom 1986. na oproštajnom koncertu u pulskom klubu 'Piramida'. Tog ljeta, članovi benda Langer i Gužvan otputovali su na Floridu kako bi pripremili album na engleskom jeziku, a tamo su i saznali za Đoserovu smrt. 

Za vrijeme života, Đoser je bio, kako kaže, prokleto zaljubljen u rodnu Pulu. 

- Pula je bila i ostala naš život. Odlazio sam u druge gradove, čak u inozemstvo, ali uvijek sam se se vraćao ovdje. Možda će to nekome izgledati najnormalnije, ali više puta sam govorio da odlazim zauvijek. Želio bih umrijeti u ovom gradu - kazao je pjevač dvije godine prije svoje smrti. 

Sergiove interpretacije pjesama 'Ne cvikaj generacijo', 'Infarkt', 'Pomorac sam, majko', 'Atomska trilogija', 'Extra uterina' i 'Mentalna higijena' posebno su zapamćene. 

U spomen na Đosera, njegovi kolege godinama su u Puli organizirali Đoserov memorijal, a 2014. godine Gradsko vijeće Pule donijelo je odluku da se zelena poljana u Krležinoj ulici ubuduće zove Poljana Sergia Blažića Đosera