I pop zvijezda devedesetih Tatjana Cameron Tajči (49) priznala je svojedobno da je u mladosti bila žrtva seksualnog nasilja.
POGLEDAJTE VIDEO: Slavnima u svemu pomaže vjera
- Bila sam još u tinejdžerskoj dobi, bilo je to prije slave, dogodilo mi se silovanje i vjerovala sam da je to moja krivica. Zbog toga nisam nikome htjela ništa govoriti. Moramo stvoriti sredinu u kojoj žena ili muškarac neće vjerovati da su oni krivi kad im se dogodi nešto takvo - priznala je svojedobno. Da bi danas o tome mogla mirno razgovarati, bilo je potrebno mnogo truda i rada na sebi.
- Godine psihoterapije, duboka podsvijest, dugo mi je trebalo da se pogodi triger da se to otvori i da to iscijelim - poručila je.
- Kao mama triju sinova i kreativna poduzetnica svakodnevno se nosim s mnogo stresa. Kroz život sam se nosila i s nekim zaista velikim stvarima: izgubila sam muža i oca zbog raka; godinama sam se borila s depresijom i tjeskobom, kao tinejdžerica sam prošla kroz traumatično iskustvo vezano za seksualno nasilje te se borila da ponovno zavolim sebe i vratim samopouzdanje - rekla je Tajči.
I prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, psihologinja i psihoterapeutkinja te ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, kaže da je to uglavnom obrazac ponašanja žrtvi. Buljan Flander već se 30 godina bavi zlostavljanom djecom.
Bila je među prvima koji su početkom ’90-ih godina u Hrvatskoj prepoznali ovu problematiku te joj je posvetila svoj daljnji rad. Osvrnula se na vječno pitanje koje mnogi i danas postavljaju, a to je “Zašto nisi prije rekla?”.
- U karijeri sam radila s barem 1700 zlostavljane djece i mladih do 18 godina. Jedno od groznih pitanja koja im postavljaju, ne samo na sudu nego i roditelji i rodbina, upravo je pitanje ‘Zašto nisi prije rekla?’. To je nešto što žrtvi daje osjećaj krivnje za ono što joj se dogodilo, jer da je rekla, onda se to ne bi više događalo. Zato je to pitanje koje dodatno zlostavlja žrtvu. Mnoge seksualno zlostavljane djevojke, a njih je mnogo više negoli dječaka i mladića, pokušavaju reći. Ali bi im se dogodilo da osoba kojoj su željele reći nije željela to čuti, bilo da je to član obitelji ili razrednica, obiteljski prijatelji...
Kako kaže Buljan Flander, i naša i europska praksa pokazala je da žrtve o zlostavljanjima progovore u prosjeku od 10 do 16 godina nakon proživljene traume.
Hrvatska je po broju slučajeva u europskom prosjeku.
- Svaka četvrta djevojčica ili djevojka te svaki šesti dječak, odnosno u prosjeku jedno od petero djece i mladih osoba do 18 godina, doživjelo je neki oblik seksualnog zlostavljanja.