To je to što me zanima!

Svi su ga željeli upoznati: 'Ivo nikada nije uzeo niti jednu lipu'

Godinama je obilazio osnovne i srednje škole po Hrvatskoj te mladima govorio o važnosti prevencije ovisnosti. Glumio je odjeven u narodnu nošnju s bičem u ruci
Vidi originalni članak

Kad je u predstavi opalio bičem po podu, svi su se prepali. Bio je to impresivan nastup i njegov prilog borbi protiv ovisnosti tijekom projekta s kojim je obišao 100 škola.Prije predstave malo smo se šalili jer sam ja oponašao Strikana, što je on prihvatio s velikim zadovoljstvom. Nakon predstave zamolio je tajnicu škole da mu da potvrdu da je bio u Pomorskoj školi i održao predstavu, rekao je zadarski profesor Jere Bilman.Učenici, profesori i ostali djelatnici Pomorske škole u Zadru prisjetili su se posjeta Ive Gregurevića.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

- Bio je to listopad 2003. Nisu svi uspjeli stati u našu dvoranu za tjelesni, svi učenici su ga htjeli vidjeti i čuti što ima za reći. Imao sam prilike tad popričati s njim, netko iz njegove obitelji imao je problema s ovisnošću i to ga je potaknulo na cijeli taj projekt - rekao nam je Svetko Perković, ravnatelj zadarske Pomorske škole. 

Za svoj angažman, kako nam je ispričala njegova partnerica Sandra, Ivo Gregurević nikad nije uzeo ni lipe.

- Njegova misija je bila da problematiku približi učenicima i uspio je u tome na vrlo neposredan način. Došao je obučen u slavonsku nošnju, u rukama je imao bič i bocu rakije, a to je zapravo bila voda. Referirao se na motive i citate iz svojih predstava i filmova, posebno onih koji se odnose na Slavoniju, i svi smo to s pozornošću pogledali i poslušali - kaže Perković. 

Ističe kako je Gregurević na sve ostavio dojam zabavnog i jednostavnog čovjeka, a učenici su bili pod dojmom.

- Osjetili smo da mu je stalo, da nije došao samo nešto odraditi - kažu nam u zadarskoj srednjoj školi.

Idi na 24sata

Komentari 1

  • 05.01.2019.

    Ima već dosta godina kako sam sa mamom bio u VŽ toplicama nakon njene operacije kralježnice (taman je bio završetak školske godine, pa zbog neodlaska na ljetovanje platila mi je boravak sa njom). Istovremeno je u toplicama bio i Ivo. Često smo se u liftu susretali i u restoranu gdje smo imali ručak i večeru. Sjećam se i dan danas da nije bilo dana da nas nije pozdravio i osmjehnuo se. Niti u jednom trenutku se ni prema kome nije držao ni obraćao s visoka niti je odavao dojam neke zvijezde iako ima puno pravo na to. Bio je jednostavan, jedan od nas običnih. Počivaj u miru, zaslužio si!

Komentiraj...
Vidi sve komentare