Suprug i ja smo prije 20-tak godina dohranili jednu baku, poznanicu moje obitelji. Imala je starački dijabetes i epilepsiju. Nitko ju nije htio, ni snaha i unuka, ni drugi rođaci. Baka je jedino zeljela ići u dom i mi smo joj to omogucili. Nije imala ušteđevine. A stan? Uf, dva puta smo ga renovirali i još uvijek izgleda staro. Ali neka, naš je. A baka je bila sretna u domu, svakodnevno smo ju obilazili. Umrla je nakon godinu dana. Eto, nismo naslijedili ni ušteđevinu ni kucu na moru, ali imamo čistu savjest i čist obraz.

Mir ii dobro!

Vjerovatno po informaciji bilježnice o imovinskom stanju oštećene, doveden je Celzić da se gospođu opljačka.