Sa svih strana svijeta ljudi mu dolaze na grob. Ponosna sam što sam s takvim čovjekom živjela 40 godina, rekla nam je Janja Coce (61).
Pet godina od odlaska Vinka njezina tuga nije se utišala. Na njegovu grobu štovatelji ostavljaju cvijeće, kipiće anđela. Janja pri svakom dolasku nađe nešto novo. Neki dan je, kaže udovica, brala masline u masliniku, a sjećanja i suze su navrle.
- Moje tri prijateljice, udovice, kažu mi: ‘Ti barem svog možeš vidjeti’, čuješ ga na svim radio postajama. Najgore je noću. Upalim televizor, neki glazbeni program, ugledam ga i više nema spavanja, zapalim cigaretu i plačem - rekla je.
Suze krenu i kad joj ljudi priđu na ulici. Često dođu pa je traže da im daruje nešto u znak sjećanja na trogirskog slavuja.
- Nešto sam darovala, ali odijela i dalje stoje u ormaru - kaže Janja.
Vinko Coce se pet i pol mjeseci u splitskoj bolnici borio s infekcijom na trtici. Preminuo je 26. listopada 2013. u 59. godini u pet do ponoći. Janju smeta što se datum njegova odlaska obilježava tek sljedeći dan.
Janja i Vinko upoznali su se 1974., kad je ona imala nepunih 17 godina, on je imao 20 godina i radio je u brodogradilištu. Viđali su se na plesnjaku u omladinskom klubu tijekom ljeta. Vinko je skupio hrabrost i pozvao Janju da zapleše s njim.
U njezinu životu nema mjesta za novog muškarca. Sjećanja su snažna, a vrijeme ih, tvrdi, neće umanjiti.
- U mojem je srcu i u duši. Uvijek će biti. Možda ću sutra i imati prijatelja, ali dok sam živa, Vinko će biti prvi – kaže.
Pjevao od osnovne škole
Već od malih nogu bio je talent za glazbu. Počeo je pjevati u osnovnoj školi, a s 13. se nadogradio solfeggiom. S 15 je kao tenor pjevao u lokalnom kvintetu Mali kanti. Pjevao je u klapama, a 1991. je započeo solo karijeru. Imao je velike hitove, poput ‘Ribari’, ‘Mirno spavaj, ružo moja’, “Da je meni s tobom kroz pasike’...
Veliki hajdukovac
Vinko je bio veliki navijač Hajduka te je često bio gost na Poljudu.