To je to što me zanima!

Supruga Amara Bukvića: 'Pa u kakve se životinje pretvaramo?'

emljo otvori se, molim te! Vožnja od prizemlja do trećeg kata nefrologije bila je najduža vožnja u mom životu. Dvadeset sekundi duge su kao cijela jedna vječnost, napisala je Alma
Vidi originalni članak

Alma Vukičević Bukvić, supruga glumca Amara Bukvića na svom Instagram profilu dala je podršku svim ljudima koji se bore da Ministarstvo zdravstva omogući odgovarajući smještaj roditeljima čija su djeca na dugotrajnom liječenju u bolnici. U svojoj objavi opisala je jednu potresnu scenu kojoj je nazočila.

- Jutro, prazan teretni lift, idem po nalaze. Pritisnem gumb. Treći kat. Za mnom ulaze tri doktora i medicinske sestre gurajući veliki mobilni krevet. Ali nešto je drugačije. Krevet ima rešetke sa strane. Čekaj, pa to je jedan veliki krevet za djecu. Naginjem se preko njihovog ramena. Ovako visoka vidim sve kao na pladnju. Unutra leži maleno dijete, mlađe od dvije godine. Dižem pogled. Mama mu ostaje ispred lifta. Uplakana. Vrata se zatvaraju. Dijete se diže na noge. Vrišti iz petnih žila. Mama, mama, mamaaaaaaa!!!! Prikopčano na sto kabela po sebi. Trga se. Ja hvatam zrak - napisala je Alma i dodala: 

- Gušim se. Vidim Amal u tom krevetu. Zemljo otvori se, molim te! Vožnja od prizemlja do trećeg kata nefrologije bila je najduža vožnja u mom životu. Dvadeset sekundi dugih kao cijela jedna vječnost. Uz plač i krikove tog malog djeteta. Otvaraju se vrata. Držim zrak u sebi. Ne dišem. Izlaze van! Ostajem unutra. Hvatam zrak. Iz mene izlazi jecaj. Vraćam se natrag. Dolje u hodnik. Jecam kao luđakinja. Ne mogu zaustaviti to iz sebe. Vraćam se u auto. Dolazim doma. Otac me pita, a nalazi? Koji nalazi mislim si. Kažem nisu još, sutra će biti gotovi. Sutra ću stepenicama. To je jedino sigurno - dodala je. 

Gospođa Bukvić napisala je kako je žena u tom trenutku, vjerojatno, morala napustiti svoje dijete koje je trebalo na određene pretrage ili operaciju. Još uvijek može zaboraviti suze gore spomenute majke... 

- Suze te žene pred mislima su mi svih ovih dana kad čitam kako roditelji bolesne djece ne mogu ići niti u posjetu, a po novome, od danas, mogu samo po petnaestominutni zagrljaj i utjehu. I sebi i njima. Pitam se gdje to živimo, kakav je to srednji vijek u koji smo zakoračili u 2020., u kakve se to životinje pretvaramo? Ova je godina dosegnula potpuno novu razinu besmisla - napisala je za kraj. 

Idi na 24sata

Komentari 3

  • barica_30 02.07.2020.

    Moje je dijete zavrsilo 2 dana u bolnici na infuziji, cijelo sam vrijeme bila s njim. Spavala sam na fotelji, a on se usred noci ustao, zazvao Mama, uzela ga k sebi i spavali smo na fotelji cijelu noc. Tj.on je spavao, ja sam pazila na infuziju. Mama i dijete moraju biti skupa. Amen!

  • racun 02.07.2020.

    Gospodjo Bukvic potpuno Vas razumijem i shvacam neutjesne majke koje se nadju u toj situaciji. Izgubila sam dijete i nedaj Boze nikome to niti bolesti svojega djeteta. Samo jedna napomena - nemojte ne-ljude usporedjivati sa zivotinjama, vrlo su brizne prema svojoj mladuncadi. Vama osobno zelim svako dobro.

  • 02.07.2020.

    Gospođo Bukvić, da istina a malo ste i vidjeli! Ima puno djece, roditelja, starijih, ranjivih skupina koji su u potrebi. Vjerujem da ste šokirani!

Komentiraj...
Vidi sve komentare