Ležim, bez odjeće, u polumraku stana. Uključili su grijanje, iako je danas bilo više od 20 stupnjeva Celzijevih. Isključila sam zvono na mobitelu. U velikom sam stresu i nije mi baš do priče, ali svjetlo s ekrana izdajnički upozorava na pozive. Prijateljica.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Ajmo na splavove.
* Ne mogu, sutra rano putujem u Zadar, na suđenje zbog ucjenjivanja profesora Nižića.
- Pa što, nisi kriva – s lakoćom će ona.Znam da nisam kriva, ali mnogo puta u životu isto nisam bila kriva, pa sam prošla ko bos po trnju. Gledam spakiran kofer i jednu torbu, šarenu, talijansku. Imam još jedan isti takav komplet i u to stane cijeli moj život. Nikad se nisam vezala za stvari i za mjesta. Za ljude već jesam, i to mi je nanijelo dosta boli u životu, ali i dosta radosti, moram priznati.
Ti si plava, on crn, idealan par
Prisjećam se smiješnog razgovora od prošlog tjedna. Zove nepoznati broj iz inozemstva.
- Je li to Ava?
* Da, a tko ste vi?
- Sulejman.
* Je li Veličantveni?
- Ne bre, Šaćiri.
* A odakle vam moj broj?
- Slušaj sestro, za sto eura danas dobiješ broj druga Tita na onaj svijet, a ne tvoj.
* A što ste htjeli?
- Da mi pevaš na svadbu sinu ovde u Rumuniju i daću ti 200.000 evra.
* Zar čak toliko?!
- Toliko, al’ da se udaš za njega. On te zvao kad si bila u ‘Parovi’, al s austrijskog broja. Baba mu živi u Austriju i mnogo ga voli pa mu kupila mobilni. Hteo da te zaprosi u program, al’ nije dobio vezu.Kaže: ‘Tata, kupi mi Avu ako Boga znaš, ne mogu više bez nju. Sve ću da te slušam’.
* A koliko vam sin ima godina?
Napunio prošlog meseca petnaest. A lep ko lutka. On crn, ti plava, baš bi bili dobar par. Bogati smo mi, nemoj da brinaš. Imamo otpadi po celu Evropu, i kuće, i kola. Ako oćeš da pevaš, imamo i orkestar.
* Žao mi je, neću još da se udajem.
- Ajd onda samo da pevaš za 5000 evra. Kunem ti se u svu moju decu da nećemo da te otmemo!
Prekidam vezu i zamišljam: Moji plakati u cijeloj Europi - večeras vam pjeva Ava Karabatić Šaćiri s orkestrom Kraljevi otpada. A ja obučena samo u Guerrini superior harmoniku. Nije loše, smijem se sama sa sobom. Ali ovaj je barem pristojan u odnosu na skotove koji su mi svašta nudili.
Ponovno izdajničko svjetlo na mobitelu. Poziv iz inozemstva. Ovaj put prepoznajem broj. To je moj dragi Bruno, uspješan odvjetnik. Zove me iz Praga da mi da posljednje savjete prije suđenja i, naravno, podršku.Poslije toga, kaže, moram mu doći na pivo u Prag. Iskreno rečeno, jedva to čekam.
Čupao cure, a mene ignorirao
Vraća me u mladost njegov poziv i potpuno me opušta.Bruno je moja prva simpatija. U vrtiću sam nekako uvijek bila u centru pažnje. Iako izuzetno stidljivu, djevojčicu odjevenu poput Shirley Temple svatko je želio u svojem društvu. Marijan, Dean, Toni, Duje, Vinko...
Borili su se za moju naklonost. Bruno je bio nešto mlađi od nas, ali pravi vrag. Zvali smo ga Bubi i uvijek je zbog nestašluka završavao u kutu. Čupao je djevojčice, tukao se i s dječacima i s djevojčicama te stalno pravio nekakve vratolomije. Mene, začudo, nije dirao i to mi je pomalo smetalo. Gotovo da dvije čiste nismo progovorili. A onda, na moj šesti rođendan. Joj, kako je to bio poseban dan. Ide pjesma ‘Sretan ti rođendan’ od Fantoma i, puff, iznenađenje. Eto Bubija sa žutom ružom i gumicama za kosu. Pogađate, imale su na sebi sličice Pepeljuge, Male sirene i Mickeya Mousea. Mislim da ga u tom trenutku nitko nije volio više od mene. Polako tonem u san, obučena samo u djetinjstvo.